Danas, na kraju listopada 2012. godine, dva mjeseca prije  kraja kalendarske godine, na samom kraju turističke i graditeljske sezone, na hrvatskom zavodu za zapošljavanje nalazi se 333 tisuće nezaposlenih građana.

Previše i prerano.  Jer to je brojka koju smo rijetko u zadnjem desetljeću dosezali i to obično sredinom zime! Brojka nas tjera da promišljamo što nas u stvari još čeka? Gdje će se zaustaviti taj nesretni broj? Na 350 tisuća? Ili 360?

Ili – 380 tisuća nezaposlenih hrvatskih građana?

U svakom quick bitcoin slučaju zastrašujuće! Zvona za uzbunu su odavno zazvonila! Jer to nije broj! To je 333 tisuće LJUDI, to je 333 tisuće sudbina  građana zabrinutih za svoju budućnost! To je i 333 tisuće obitelji zabrinutih za svoj opstanak, za svoju egzistenciju!  Jednostavna računica pokazuje da je danas samo nezaposlenošću u Hrvatskoj pogođeno milijun građana!

A stopa nezaposlenosti se kreće od zagrebačkih 12% do slavonskih 30%!

Na sve to, gospodarstvo je i dalje u padu a mjere za izlazak iz krize, kao niti mjere za poticanje zapošljavanja kao da i ne postoje! Nije li dovoljno da se u anketama 85% mladih izjašnjava da su trenutno spremni napustiti domovinu i uputiti se negdje u neki drugi kutak svijeta! Pa što god im ta avantura donijela ..

A čak 138 tisuća nezaposlenih je mlađe od 35 godina .. Ti isti mladi ljudi trebali bi raditi, stvoriti obitelji, zaraditi mirovine za  milijun i dvije stotine tisuća umirovljenika .. Pitanje je samo KAKO? Kako bez radnog mjesta sve to učiniti?

Možemo samo reći – Houston, imamo problem! Velik, ozbiljan i nerješiv uz ovakve političke elite!

Jer dok se ljudi pate i muče kako preživjeti, lijeva, desna i sva politika bave se nekakvim spinovima, podmetanjima, prisluškivanjima , lokalnim izborima, raspravama tko je koliko kome smjestio, tko je čije ljude smijenio, a sve probleme riješit će nam čarobni štapić zvan – ulazak u Europsku uniju!

E pa neće! Kao što nam nije riješio Pakt o stabilizaciji i pridruživanju, kao što nam nije riješio ulazak u NATO, kao…

Milijun puta kao!

Jer nam naša probleme neće riješiti nitko doli nas samih, jer nikom od nas samih  (kad to i ne pokazujemo!) nije više stalo do zemlje u kojoj živimo i jer nikom nije više od nas stalo dostići ozbiljnu stopu gospodarskog rasta koja barem pokriva visinu kamata na ogromni vanjski dug koji jedino uspješno iz godine u godinu raste!

I samo ta ista stopa rasta može biti sredstvo koje će zadržati naš mlade, i ne samo mlade da ostanu u Hrvatskoj i samo gospodarski rast i novozapošljavanje mogu dati građanima vjeru u budućnost!

Jedini preduvjet zato je da se nesretne politčke elite umjesto samima sobom konačno počnu baviti problemima svojih građana, koji su ih na kraju, baš zbog toga i izabrali.

U suprotnom, pomest će ih metla vremena, jer za hrvatske građane je i ovako svaki ovakav dan –izgbljeni dan u njihovom životu!