U kakvom to svijetu živimo i do kuda smo stigli, ako jedan od najvećih duhovnih autoriteta moderne civilizacije PODNOSI OSTAVKU!

Danas je zadnji dan pontifikata pape Benedikta XVl. Usudio bih se reći, da je ovo  prvi papa u povijesti koji uistinu podnosi ostavku. Jer uspoređivati poziciju ranosrednjovjekovnih papa, gdje su se titule, pa i crkvene mogle kupovati sa današnjim vremenom niti po čemu nije primjereno.

Baš zbog svega toga treba u ovoj situaciji naglasiti punu titulu Benedikta XVl  i svih njegovih prethodnika – Sveti otac papa. Jer on svojim izborom postaje Božji poslanik na zemlji i duhovni otac svih koji u Boga vjeruju. Pa ako je tako, a jest, možemo se pitati može li otac u svakoj obitelji na svijetu sazvati svoju obitelj i podnijeti ostavku? Ne može, jer i kada ode iz obitelji on ostaje nečiji otac, točnije otac svoje djece. Tako da ova situacija prerasta granicu odlaska jednog običnog pape.

 

Prateći sustavne površne komentare, stiče se dojam da odlazak Benedikta i nije neka stvar od posebne povijesne važnosti. Nagađaju se pozadine zavjere ili „zavjere“, pokušavaju se dokučiti razlozi odlaska…

Prije sveg, govori se o zdravlju i godinama, no bilo je i starijih i bolesnijih papa, uostalom, bit izborne pozicije pape je da kardinale prosvijetli Duh sveti i da on bude Božji izaslanik na zemlji. Priroda njegovog izbora jest da ode smrću po Božjoj volji a ne smjenom ili ostavkom.

Sve druge svjetovne teme koje utiču na Crkvu kao instituciju ne bi trebale imati nikakve veze s duhovnim autoritetom pape. Bar je ovaj papa pokušao izliječiti od poroka modernog društva na koje niti sama Crkva nikako nije imuna – od strašnog zla pedofilije! Ali Crkva ima i druge velike grijehe od  stajanja uz bogate i moćne, rentijerstva, stjecanja bogatstva, podržavanje nekih od najiskvarenijih političara svijeta… Prečesto susprežući se pred bogatima i moćnima i prerijetko stajući uz siromašne i slabe.

Baš zbog svega toga treba u ovoj situaciji naglasiti punu titulu Benedikta XVl  i svih njegovih prethodnika – Sveti otac papa. Jer on svojim izborom postaje Božji poslanik na zemlji i duhovni otac svih koji u Boga vjeruju. Pa ako je tako, a jest, možemo se pitati može li otac u svakoj obitelji na svijetu sazvati svoju obitelj i podnijeti ostavku? Ne može, jer i kada ode iz obitelji on ostaje nečiji otac, točnije otac svoje djece. Tako da ova situacija prerasta granicu odlaska jednog običnog pape.

Jer, u kakvom to svijetu živimo i do kuda smo stigli, ako jedan od najvećih duhovnih autoriteta moderne civilizacije PODNOSI OSTAVKU! Ako papa postaje, a ovim činom se to dogodilo, tek jedan od izabranih predsjednika, političara, u potpunosti nestaje njegov moralni autoritet i njegova moralna snaga! Ova situacija pokazuje da je i svakog budućeg papu (ako ih bude i ako se ne ostvare razna proročanstva!) moguće smijeniti zbog interesa različitih lobija, bili oni bankarski, geopolitički, blokovski ili bilo kakvi drugi.

A ako je papa smjenjiv, a od danas očito jeste, on gubi svoj duhovni autoritet jer ne znamo zašto nešto govori, u interesu kojeg lobija, ili još gore u interesu kojeg lobija nešto prešućuje. I naravno, što od takvog, slabog pape mogu očekivati oni kojima je vjera i milost Božja najpotrebnija. A to su nejaki, bolesni, siromašni, oni bez nade u budućnost i bilo kakvo svjetlo na kraju bilo kakvog tunela. Netko će i dalje svima njima trebati pružati ruku…

* Damir Gašparović je bivši savjetnik Ivice Račana i predsjednik Pokreta za modernu Hrvatsku (Pokret HR).