Kome je Hrvatska „digla tlak“: Što je pozadina ovog američkog šamara!?
11.12.2018Muškarci lakog morala!
05.02.2019
Kao što smo najavili u prošloj kolumni, upravo se čuje jeka američkog šamara uz konačnu potvrdu o ne prodaji čuvenog F16 Barak Hrvatskoj. Američka odluka je glasna i jasna – mi taj avion ne možemo dobiti. Malo je nevjerojatno i još manje očekivano da na početku pregovora nije postojala načelna suglasnost za ovu poslovno-vojnu transakciju. Na kraju ona završava određenim glasovima iz Sjedinjenih Država o potrebi istraživanja cijelog posla i njihovom otvorenom sumnjom za korupciju. No, tu ćemo na tu temu za sada stati. Jer to je kamen koji se tek počeo kotrljati i tek na kraju ćemo vidjeti kolika će to biti stijena i koga će pregaziti.
F 16 i JAS Gripen
Danas nas puno više muči i zanima vojno sigurnosni aspekt ove priče. Očito je da smo izgubili pravo na tehnološki vrhunski avion, bez obzira na njegovu starost. Očito je da nam Izraelci ne mogu i ne smiju ništa prodati i samo se možemo nadati da to i nije kraj vojnog partnerstva Izraela i Hrvatske. Amerikanci su nam samo zbog isključivo svog interesa (uzrokovano problematičnim hrvatskim političkim potezima u zadnje vrijeme!) rekli ne. I tu nema pomoći. To ne znači da smo postali „neprijatelji Amerike“ ali znači da što se njih tiče mogu doći samo u obzir američki zrakoplovi koji ujedno predstavljaju i kontrolu puta kojim se krećemo.
Znači, ili ćemo se vratiti na američku ponudu novih F16 kojih bi eskadrila koštala ovisno o opremi i svim uvjetima do 2,5 milijarde dolara (što je vrlo malo vjerojatno jer 15 milijardi kuna nemamo) ili ćemo kao rezultat ovog sadašnjeg fijaska dobiti polovne zrakoplove F16, što će izgledati super, ali elektronika na tim zrakoplovima neće biti niti blizu ovog što bi dobili s Baracima.Vraćanje na švedsku ponudu čini se više nego malo vjerojatnim. Sva dosadašnja iskustva s JAS Gripenom zbog malog broj isporučenih komada uglavnom su donijela veliku glavobolju i probleme zbog kronično premalog broja zrakoplova u operativnoj upotrebi. Jednostavno, 12 gripena ne bi bilo dovoljno niti za zračni policing čega smo obveznici. Politički gledano, američki pritisak još i možemo podnijeti ali doći u situaciju da nam u nekakvom budućem regionalnom sporu neki epigoni Carla Bildta ne daju niti rezervne dijelove za postojeću flotu bila bi čista ludost. Iako i mi imamo velike grijehe kada je u pitanju poslovanje sa švedskom vojnom industrijom.
Alternativna rješenja
Očito je da Hrvatska mora donositi brze odluke. Očito je da se ovaj ugovor mora otkazati a potencijalni korisnici vaučera se zahvaliti i vratiti ih nedirnute državi Izrael. Osim ubrzane obnove razgovora sa Sjedinjenim Državama i viđenja što će nam oni to ponuditi, a ponudit će gore navedene varijante, u nju svakako ako budemo poslovali sa Sjedinjenim Državama treba zahtijevati i eskadrilu A10 – thunderbolta, lovaca na tenkove (koji bi za nas bili strateški dragocjeni).
Poželjno bi bilo da Vlada primjeni pozivni natječaj i da na njega pozove uz dosadašnje ponuđače i Francusku, koja ima odlične zrakoplove a svakako treba ponovo procijeniti moguću ponudu Južne Koreje i Brazila i možda još ponekog da vidimo što bi nam ponudili u eventualnom prijelaznom periodu do uvođenja novog borbenog zrakoplova u punu operativnu upotrebu.
Na kraju vrijedi naglasiti dvije stvari.
Prva je da svi koji misle kako ovo nije važno obrate što se događa u svijetu i da je zbog „nekog“ razloga u tijeku naoružavanje na sve strane. Uistinu se nadam da nam bilo kakvo oružje neće nikada više trebati, no dobro opremljena i uvježbana vojska je prije svega sredstvo odvraćanja.
Drugo, jednako važno jest da svi sudionici dosadašnje procedure nabavke vojnih zrakoplova maknu svoje prste od novog posla. Njihova prisutnost bi samo upućivala na netransparentnost, neznanje i nesposobnost. I na kraju, potencijalno nas ostavila bez borbenog zrakoplovstva. Uz činjenicu da osim zrakoplova nemamo ni podmornice, no ronilice ni ozbiljne ratne brodove preostat će nam jedino da hitno uvježbamo pravljenje aviona od papira. Moglo bi zatrebati..