Naše guske…
26.11.2017SDP ŽUDI ZA VELIKIM POSPREMANJEM: Situacija u kojoj bi se Davor Bernardić maknuo bila bi savršena da ta stranka ima uopće ozbiljnog alternativnog kandidata!
08.03.2018
Kao što smo shvatili zadnjih mjeseci pa i godina, Hrvatska nema niti jednu osmišljenu strategiju razvitka. Zadnja rasprava o gospodarskoj strategiji Republike Hrvatske održana je u Hrvatskom saboru 1990. godine. I nikada više nije ponovljena. (Valjda zato što zemlja ide u dobrom smjeru!). No, kako kažu naši vrli političari, ima Hrvatska strategija i strateških dokumenata - čak više od 200 ih je doneseno za razna područja i raznim povodima. Rezultat je vidljiv. Najmanje zaposlenih u zadnjih 50 godina, najmanje stanovnika u zadnjih sto godina.
Analizirati gdje smo bili prije 30 godina a gdje smo danas više nema niti smisla. Danas većina hrvatskih građana niti ne razumije da su u Hrvatskoj postojale tvrtke sa više od deset tisuća zaposlenih (Đuro Đaković), dvadeset tisuća zaposlenih (Rade Končar), 40 tisuća zaposlenih (INA). One s više od pet tisuća zaposlenih ne bismo mogli niti pobrojati u ovoj kolumni. Tako nešto danas u Hrvatskoj ne postoji, pa ne postoji niti industrija a niti radna mjesta. Kako bismo na primjer mogli objasniti mlađima od 45 godina kako je u Hrvatskoj nekada bila moćna industrija alatnih strojeva i kako je zarađivala ogroman novac - kada oni ni ne znaju što to znači, niti se za alatničara mogu više igdje ozbiljno obrazovati i da je to ozbiljan i vrhunski plaćen posao.
Danas Hrvati misle da je moguće dobro živjeti od turizma, iako je on monokultura koju preko noći mogu "pojesti skakavci", što nam se već jednom i dogodilo i jedva još nečega što zahtjeva ozbiljan rad. Zato i je na snazi opća bježanija iz Hrvatske, barem onih koji žele nešto ozbiljno raditi u životu. Ono što je preostalo rezultat je nikada službeno donesene državne strategije.
I direktori i privatni ugostitelji naime očekuju od svojih radnika da rade 16 sati dnevno a da im za to plate nekakvu mizeriju. Zbog toga je i ljetos nedostajalo tri tisuće radnika u ovoj naciji konobara..
Hrvatska XXl stoljeća
Hrvatska će već ovih dana dostići milijun i 240 tisuća umirovljenika. Na manje od 4 milijuna stanovnika. S tendencijom da se taj broj i iduće godine, između ostalog i zbog novog zakona o hrvatskim braniteljima značajno poveća. Broj zaposlenih i trenutno je jedva za stotinu tisuća veći. No, to je državna strategija.
Turizam, kao glavna gospodarska grana u Republici Hrvatskoj u potrazi je za tisućama zaposlenih koji bi u istoj toj - navodno propulzivnoj grani istovremeno trebali raditi za ispodprosječnu plaću. Zanimljivo je bilo ljetos čitati intervju s direktorom jednog velikog hrvatskog hotela koji se konačno dosjetio da nakon što nikako nisu uspjeli zadržati glavne kuhare - da vrhunski kuhar mora biti plaćen više od direktora. Jer to je jedini način da ga zadrže. No, kuhari i njihove plaće su iznimke. I direktori i privatni ugostitelji naime očekuju od svojih radnika da rade 16 sati dnevno a da im za to plate nekakvu mizeriju. Zbog toga je i ljetos nedostajalo tri tisuće radnika u ovoj naciji konobara..
U svem očaju ovih "strategija" mnogi roditelji sanjaju da njihova djeca postanu nogometaši. I da zarade i za njihov dobar život! Pa se tako šire nogometne škole od Slavonije, preko Zagreba do Istre i Dalmacije. Tako je već sada samo u Europskoj ligi igralo više od 50 hrvatskih nogometaša. A gdje su još brojni klubovi raznih država i raznih razina...
I to je očito hrvatska strategija - penzioneri, kuhari, konobari i nogometaši. To je otprilike i razina razumijevanja hrvatskih političara (osim naravno još ustaša i partizana, iako u stvari ni o tome nemaju pojma). Jer, što bi oni to mogli reći o alatnim strojevima? Ili o organskoj kemiji i činjenici da su jedina dva hrvatska nobelovca - Ružićka i Prelog bili tako uspješni u istom području znanosti, što bi mogli reći recimo o Hrvatima u Francuskoj akademiji znanosti, ili i Hrvatu koji je bio savjetnik 5 američkih predsjednika? Što bi recimo mogli reći o smjeru kojim se razvija svjetsko gospodarstvo kada niti npr. dr Tihomira Domazeta ne pitaju za mišljenje iako ga i u Kinu svake godine zovu na konzultacije? I kako uopće iskreirati barem pola milijuna radnih mjesta jer nam ih i više nedostaje? I kako vratiti našu djecu na pustopoljine Slavonije, Like i unutrašnjosti Dalmacije... Netko će konačno morati ponuditi rješenja i dati odgovore, nadajmo se već ove nadolazeće, poželjno bolje i sretnije 2018. godine.