Danas se nastavio „rat“ koji su započela dva velika prvoborca – Zoran Milanović i Marijo Banožić. Njihova retorika, i njihovo ponašanje više je nego sramotno. Pogotovo uličarsko ponašanje predsjednika, sa zabranama da ministar govori mladim ročnicima u Požegi (koji se nakon toga mogu samo pitati „kud sam zašo..“), rječnikom koji se ne koristi više niti u najlošijim hrvatskim birtijama, a sve navodno jer nekom tamo brigadiru nije omogućeno da čuva paunove na Pantovčaku. Nije ministru lako, ali bi i sam morao imati mjeru, pa i sam se zapitati – Jesam li ja uopće dorastao zadaći ministra obrane?

Jedino pravo rješenje bi bilo kupiti dvije kutije olovnih vojnika pa neka se igraju vojnika i rata. Jer (neprovjereno) ne znaju pucati ni iz puške niti iz praćke i (provjereno), ne znaju skakati s transportera.

SRAMITE SE GOSPODO

Ali, šalu na stranu. Praviti cirkus u državi koja je gotovo ostala bez kapaciteta da se brani od bilo kakvog i bilo čijeg napada, a pri tom se svađati tko je pravi zapovjednik i tko upravlja vojskom, pa jeste li vi uopće normalni?!

Kako u stvari danas izgleda Hrvatska vojska? Na raspolaganju operativno imamo maksimalno četiri brigade pješaštva, i to je dosta nategnut  broj. Naši „najnoviji“ tenkovi stari su četrdeset godina. Većina oklopnih transportera koje smo kupovali nije opremljena borbenim kompletima pa mogu služiti samo kao malo zaštićeniji autobus. Najbolje haubice iz Domovinskog rata su rashodovane ili prodane, višecjevni raketni bacači su valjda na broju, ali ih ima za ozbiljnu ratnu situaciju malo.

Hrvatska ratna mornarica gotovo da i ne postoji. Podmornice odavno više nemamo, možda tek dvije ronilice. Raketne topovnjače su isto tako već stare i zastarjele a da ne pričamo da nemamo niti jedan bojni brod koji može samostalno ploviti po Mediteranu a kamoli recimo da isplovi oko obala Afrike. A Hrvatska je inače pomorska zemlja vrhunskih pomoraca i donedavno su kapetani dva najveća teretna broda na svijetu bili naravno – Hrvati.

Što ćemo reći o ratnom zrakoplovstvu? Već petnaest godina nabavljamo borbene zrakoplove koje još nismo nabavili. Rafale su odličan izbor ali tek treba vidjeti hoćemo li ih dobiti, kada i s kakvom borbenom opremom. Posebno je važno pitanje KADA, jer tu su svi termini nabavke odavno iscurili..

Što ćemo s protuzračnom obranom? Ima li ju Hrvatska uopće? Sve strele-2M smo poslušno uništili a za alternativu nismo dobili ništa. Nije valjda da stvarno netko u Hrvatskoj misli kako će sve to za nas odraditi NATO?!

Kako stojimo s novim tehnologijama u vojsci? Što je s dronovima i protu-dronskom obranom? Prati li Hrvatska vojska moderne trendove i je li se spremna suočiti i nositi s napadima takve vrste? O tom pojma nemamo, a s obzirom da smo dronove kupovali od tvrtke u kojoj svoj poslovni interese ima i bivši ministar obrane imamo itekako puno razloga za brigu.

O čemu ćemo još? O riječnim borbenim čamcima koje nemamo? O zalihi borbenog streljiva? O nepostojanju niti jedne domaće tvornice za isto? Ima toga koliko god hoćete…

Pa dragi naši „olovni vojnici“, ne igrajte se rata niti vrhovnih zapovjednika nečega što ste dezintegrirali i onesposobili, nečega što gotovo uopće ne postoji. Ne budite smiješni jer je situacija žalosna. Budite odgovorni i opremite hrvatskog vojnika da može čuvati i sebe i nas, jer je on ono što nam je nakon sveg vašeg nesposobnog neborbenog djelovanja jedino vrhunsko što nam je ostalo.