Nakon gorkih iskustava tijekom dvadesetog stoljeća u kome je na osnovu sukoba ideologija i/ili borbe za podjelu  interesnih sfera diljem planeta, došlo do dva svjetska i velik broj regionalnih ratova, bili smo hrabri u nadi da se tako nešto više ne može ponoviti. Ljudski gledajući, svatko od nas  postavljao si pitanje – kome se još umire za komad zemlje i tuđe ideale?

Početak 21. Stoljeća počeo nam je nuditi odgovore.

Iako se u zadnja dva desetljeća nije vodio gotovo niti jedan regionalni rat u više od 70 zemalja svijeta vode se manji ili veći, manje ili više razorni lokalni ratovi. Može li i gore od toga? Od kuda početi?

Ukrajina

U velikoj igri hvatanja geostrateških pozicija i vječnim snom Rusije za siguran izlaz ratne flote na topla mora, bilo je u stvari očekivano da će doći dan u kojem će gospodarski oporavljena Rusija učiniti sve da osigura svoju ratnu flotu i ratnu luku te da pri tom „vrati“ Krim pod svoje okrilje. Uobičajeno nejasna politika Europske unije pa i NATO saveza koja je prizivala Ukrajinu pod svoje okrilje zanemarujući velik dio ruskog i rusofilnog stanovništva u Ukrajini dovela je do ratne kataklizme i pružila Rusiji dobro opravdanje da pošalje svoje trupe na Krim. Ukrajini na ruku ne ide i činjenica da su se granice Ukrajine pomicale kroz povijest u smjeru istok – zapad i po 200 kilometara.

Na žalost, nije ni najmanje neočekivana posljedica rušenje putničkog zrakoplova. Nevjerojatno je da je taj koridor za prelete uopće korišten i ti nesretni ljudi su ne samo fizički žrtve već i žrtve geo-strateških političkih igara. Idealno bi bilo da taj sukob završi mirovnim sporazumom koji neće biti na štetu Ukrajine ali i svih ljudi u Ukrajini čija svakodnevica niti prije rata nije bila sjajna. Možemo se samo nadati da u Rusiji nisu narasle i druge ekspanzionističke ideje koje bi mogla nahraniti Europska unija svojom kroničnom nesposobnošću za rješavanje ozbiljnih političkih kriza.  Svakako treba voditi računa o tome što Rusija radi u Kalinjingradu  na  ideji o razmještanju raketnog oružja u toj enklavi, a za očekivati je i daljnje jačanje pritiska prema  Baltiku kao i Moldaviji i Gruziji.

Izrael i Palestina

Ono što se događa između Izraela i Palestine nama se već čini uobičajenim. A ne bi trebalo tako biti. Izrael i dalje uporno koristi svoju veliku vojnu nadmoć i svakih nekoliko godina tom silom nastoji održati status quo. To je svakako opasan način razmišljanja i u konačnici bi Izrael lako mogao postati žrtva svoje politike. Količina oružja koja je sada u slobodnom protoku duž Bliskog i Srednjeg istoka  u konačnici bi i Izraelu mogla doći glave. Najveću uslugu prije svega sebi Izrael bi učinio potpisivanjem trajnog mira i trajnog razgraničenja s Palestincima. Izrael treba trajni mir a Palestinci održiv i koherentan teritorij države. Nije tako komplicirano, složit ćete se.

Podcjenjivanje  ISIL-a

Na priču o Izraelu i Palestini direktno se nadovezuje ideja o stvaranju tzv. Islamske države Iraka i Levanta. Nam se s ove udaljenosti čini sve kao smiješna priča, no ona može brzo postati realna i opasna. Očito je da su situaciju u Iraku nakon rušenja Sadama Huseina podcijenile i Sjedinjene Američke Države. Zanemarujući isključenost sunita u novom Iraku gotovo da su ih „natjerali“ na pobunu. Jako se varaju oni koji misle kako operacije ISIL-a vode neki polupismeni ljudi u dugim haljinama. Očito je da su strukturu postrojbi stvorili Sadamovi generali i da oni vode kompletne operacije. Na to upućuje način vojnog djelovanja i napredovanja. Nakon što su Bagdad doveli u polu okruženje  izašli su na jordansku i sirijsku granicu i osigurali si „leđa“.

Ambicija koju su najavili svojim kartama ne mora se isključivo vojno riješiti. Kombinacijom političkih prevrata i strateških savezništava u relativno kratkom roku mogu stvoriti političku, gospodarsku i vojnu cjelinu od Jordana, preko Egipta pa sve do Gibraltara. Znači, slijedeća zemlja koja će se naći pod njihovim pritiskom očito je Jordan. Stavljanjem pod kontrolu Jordana Izrael bi se našao u škarama a tad bi eskalacija sukoba mogla postati zastrašujuća!

Ako k tomu dodamo potencijalno partnerstvo ISIL-a s Turskom koja ima petu po veličinu armiju na svijetu, možda bismo s malo manje smijeha promatrali te „čudne“ karte koje se pojavljuju u medijima.

Naravno da će ovakvo geo-strateško preslagivanje imati iznimnog utjecaja na europsko i svjetsko gospodarstvo, znači i na naš svakodnevni život.

Vjerojatno bi sve bilo drugačije da je gospodarska situacija u svijetu, a posebno u Europi, bolja. Tada bi svi ekstremizmi nailazili na puno manje plodno tlo. Ovako, EU danas ima 25 milijuna  nezaposlenih, 17 milijuna neprijavljenih nezaposlenih,  s tendencijom pogoršanja.

Daljnje povećanje broja nezaposlenih i produbljivanje gospodarsko socijalne krize neminovno dovodi do velikog rata. Bar je tako povijest pokazala. A povijest je učiteljica života, kaže stara latinska izreka. No očito je danas previše na svijetu onih koji imaju vlast i moć ali nisu spremni učiti. Niti od prošlosti, niti od sadašnjosti. Stoga će i biti teško razbiti oblake koji se sa svih strana  navlače na našu budućnost..

Damir Gašparović