Ministar lakog morala
Velika je uzbuna nastala u hrvatskim medijima i političkim krugovima kada su osvanule slike na kojima (ni)je ministar poljoprivrede. Za tri dana odreagirali su i premijer i Uskok i Državno dovjetništvo. I našli dva neoboriva dokaza da su slike namještene. Jer naš vrli ministar ima drugačiji sat i drugačije cipele. I manje klempave uši. Vrlo važno. Čak da je i on na slici, nije ugodno, nije preporučljivo ali nije niti ni presudno ako su slike nastale prije nego je postao ministar hrvatske Vlade. No o moralu rode dalo bi se itekako raspravljati. Jer kakav je moral gospodina Tolušića ako između Božića i Nove godine pozove na tajni sastanak načelnike slavonskih općina i zahtjeva da produže koncesijske ugovore Agrokoru za poljoprivredno zemljište? Po privilegiranim cijenama i na rok do 50 godina. Kakva je ministrov karakter ako na čelu ergele lipicanaca u Đakovu stavi čovjeka koji onda za zimske ferije odveze rasnog lipicanca doma da mu djete uči jahati? I da mu taj isti lipicanac pobjegne na prugu i pregazi ga vlak. Kako to da je vrli ministar zaposlio šest vozača da ga vozikaju i da je baš jedan od njih kum Milijana Brkića i da je baš taj duboko umješan u aferu SMS?
Ili da vidimo kakvi su rezultati ministarsta i kako smo „uspjeli“ dostići godišnji nivo uvoza hrane u Hrvatsku na razini od 20 milijardi kuna. Da nas možda nema kao Kineza ili je Slavonija u međuvremenu postala pustinja?
Ministri lakog morala...
Ali lako bi mi da imamo samo jednog ministra lakog morala. Da nisu svi redom tome kumovali. Od onih koji su pretvorili našu imovinu u svoju do svih onih koji su na različite načine pogodovali Agrokoru, onih koji su tajnim ugovorima prodavali državne strateške tvrtke – INU, Plivu, HT.. Samo u Hrvatskoj su ministri financija i guverneri Hrvatske narodne banke klečali pred vratima prvog kapitaliste da ih primi na razgovor. Samo naši premijeri su podnosili ultimativne ostavke u 48 sati koliko su dobili na raspolaganje. Samo u Hrvatskoj je bilo moguće da razlika cijene autoceste po kilometrima bude 5 milijardi kuna između autocesta koje je gradio Ivica Račan ili Ivo Sanader. Ili, samo u Hrvatskoj je praznoglavi premijer za čiji se povratak mnogi mole izbacio iz državnih projekata onaj najvrijedniji – nizinsku prugu od Rijeke do mađarske granice, samo da ju ne bi gradili Kinezi. Pa je tako današnja prosječna brzina vlakova u Hrvatskoj 36 kilometara na sat a u Kamerunu su napravljene pruge za brzine od 240 kilometara na sat. Pa kad nas neki upoređuju s Afrikom to bi uskoro mogao postati kompliment...
I na kraju, veliko poštovanje moramo izraziti ženam lakog morala. Jer njih su najčešće do toga dovele nepravedne životne okolnosti. Nekada briga za djecu, nekada borba za golo preživaljavanje, ponekad samo želja za bolji i lagodniji život.Puno je više morala u njih nego u moru ovakvih naših premijera, političara, ministara. Jer oni uzimaju svima nama samo zbog sebe, oni ne gledaju kako žive naša djeca, oni ne gledaju kako se liječe naši roditelji i baš ih briga što 86% mladih razmišlja da odu van. Jer sami sebi su mjerilo stvari, za njih rade naši sudovi, o njima pričaju naše televizije, njih čuva naša policija, naša vojska njihova je igračka. Pa dugi puta kad ih sretnete, lake žene ili lake muškarce, dobro razmislite tko od njih zaslužuje da skinete šešir i da mu se naklonite, tko zaslužuje vaš osmjeh i vaše poštovanje, a tko vaš prezir! Pa dobro razmislite i tako postupite.
