Koliko je bogata ova zemlja kad si može priuštiti sve ove bakanalije i sve ove bogataše? I kolika je bijeda u njihovim dušama kada nam mogu sve to raditi?

Iako je iza nas teška godina za koju već sada  možemo reći – ne ponovila se, zahvaljujući sad već čuvenom podzemnom klubu Dragana Kovačevića, dobili smo jednu novu originalnu ideju za Božićni poklon – brojač novca. Siguran sam da će tvrtke koje ih proizvode ostvariti ove godine silne ekstra profite jer će svi hrvatski građani svojim najmilijima pod bor htjeti staviti ispravni brojač novca. Doduše, većina hrvatskih obitelji morat će ga prilagoditi i za funkciju neplaćeni računi, jer im je sve teže podmirivati ih.

Operacija zataškavanje

Tek što smo doznali da je u tom podzemnom klubu došlo do primopredaje dva milijuna kuna između zainteresiranih stranaka, otkrilo se da je u prtljažniku Kovačevićeva auta pohranjeno gotovo osam milijuna kuna u različitim valutama. To stvarno nije bilo lako prebrojiti. No, nekako postaje sumnjivo, da je za samo „dvije transakcije“ nabavljen brojač novca, pa se otvara pitanje tko je i zbog čega koristio navedeni brojač. Pokazalo se i da sam vlasnik podzemnog kluba nije vlasnik samo kluba, već i najmanje osam nekretnina u gradu Zagrebu koje naravno nikako nije mogao kupiti od svoje plaće, kolikogod velika bila. Za pretpostaviti je da mu je za nekretnine trebao neki novac iz sive zone pa bi korištenje brojača bilo nužno potrebno. Jer većina navedenih stanova vrijedi i po nekoliko milijuna kuna.

Pokvareni brojači novca

Kada bi klub bio samo privatno okupljalište Dragana Kovačevića i društva iz sive zone, za koje hrvatski građani nikada nisu čuli, to i ne bi bio nekakav problem (osim za odvjetništvo i policiju!). Problem nastaje kada vidimo da je to bilo mjesto okupljanja hrvatskih predsjednika, ministara, sudaca i poduzetnika. Tu su se našli aktualni ministri Aladrović, Butković i Ćorić i samo im je još malo nedostajalo da imaju kvorum za održavanje redovite sjednice Vlade. Takvo mjesto nije moglo proći niti bez predsjednika županijskog suda, nekih direktora iz zagrebačkih gradskih tvrtki, a za mnoge još niti ne znamo tko su i što su. A još veći problem proizlazi iz činjenice da se sve odvijalo u vremenima i situaciji kada su ostali građani zbog covid krize čučali doma u izolaciji, a hrvatska politička elita se gostila uz pršut, kulen, ribu i tamburaše! I pokvareni brojač novca na ulazu u podzemni klub.

U stvari, jasna je nervoza predsjednika Republike, i sadašnjegi i bivšeg, koji nikako nisu mogli propustiti ove ilegalne fešte! A onda još i žestoki upiti premijeru, zašto  nije znao što se događa i da se priprema uhićenje. Laički sa strane izgleda da je premijer to trebao znati i… što? Valjda ih je trebao upozoriti na vrijeme? Jer je situacija postala vrlo neugodna. I sve manje je jasno za čega je služio brojač novca na ulazu. Jer u svakoj financijskoj instituciji brojač novca se koristi za uplatu-isplatu većih iznosa novca, a mi još uvijek ne znamo jesu li se transakcije u klubu odvijale samo na relaciji Petek – Kovačević.

Nada

Uz sav pritisak na institucije države koje su odradile ovaj posao, nama građanima ostaje samo nada da će se stvari razotkrivati do kraja, a ne zataškavati i vraćati na početak. Hrvatski građani MORAJU znati ulogu sadašnjeg predsjednika u podzemnom klubu. Moraju znati zašto je načelnik Stožera oružanih snaga išao u pratnji predsjednika u privatni klub. Nije valjda samo zato što „ima dobar apetiti“.

Ako su svi tako čisti i pošteni, zašto su tako nervozni? Što se još krije u transkriptima i snimkama razgovora? Kako si i sami nisu nikad postavljali pitanje tko plaća svu tu silnu i skupu hranu i tko plaća najbolje tamburaške sastave koji su tamo svirali? Je li to normalan model ponašanje za naše predsjednike, ministre, poduzetnike, premijere?

I koliko je na kraju krajeva, bogata ova zemlja kad si može priuštiti sve ove bakanalije i sve ove bogataše?  I kolika je bijeda u njihovim dušama kada nam mogu sve to raditi? Blizu je dan kada će nam netko od njih, kada čuju rečenicu – ljudi su gladni, poput Marije Antoanete u osvit Francuske građanske revolucije  na  to odgovoriti „neka jedu kolače!“