U tijeku je, rekao bih konačno popis stanovništva koji u pravilu Hrvatska obavlja svakih deset godina i koji bi nam trebao pokazati koliko nas još uvijek u domaji  ima. Vidjet ćemo što će nam donijeti mogućnost elektronskog popisivanja i koliko će se popisati onih koji u stvari već godinama ne žive u Hrvatskoj. To se odnosi na našu djecu iseljenju po „Njemačkama“ i „Irskama“ ali i tisuća iseljenih iz Podunavlja koji su hrvatski građani samo po dizanju mirovine s ove strane Dunava.

Svrha popisa i pitanja koja su sam sebi svrha

Kako sam i sam pristupio popisu i registrirao svoju malu obitelj, natjeralo me da s odmakom razmislim koja je svrha popisa i još više pitanja u popisu. Nekada je popis stanovništva bio gotovo svečanost, jer nam je standard sustavno rastao pa smo se mogli pohvaliti da sada već imamo televizor, pa televizor u boji, pa veš mašnu, pa kupaonu, pa fiksni telefon, auto, vikendicu na moru i tako redom…

Danas, u ovom popisu takva „subverzivna“ pitanja ne postoje. Državu jedva zanima koliko poljoprivredne zemlje imate i to je to. državu više ne zanima koliko televizora imate, koliko automobila imate.. i što uopće imate.

Ako imate stan u kojem živite, ne postoji pitanje imate li možda još deset stanova koje iznajmljujete. Ne zanima ju imate li možda dva ili tri automobila u obitelji, ne zanima ju imate li možda brod ili jahtu! Ili možda cijelu čarter flotu..

Država vas ne pita imate li više mobitela nego članova domaćinstva, imate li računalo i pristup internetu, ali kome je to uopće važno u današnjem vremenu.. Ili je možda najvažnije.

Možda su nas mogli pitati je li se netko u vašoj užoj obitelji iselio u potrazi za boljim životom? Gdje su vaša djeca, znaju li vam unuci hrvatski? Možda smo mogli doznati s koliko novaca preživljava vaše samačko domaćinstvo?

A mogli smo doznati imate li kuću s bazenom? Imate li hotel i koliko procjenjujete da su vam mjesečna primanja?

Svašta smo mogli doznati, bila je „povijesna“ prilika. Ali izgleda da je ovo ipak samo popis za siromašne. Tek da znamo koliko nas ima i na koji broj ljudi će Državni zavod za statistiku u idućih deset godina dijelit naše benefite i naše probleme. Ali nećemo doznati koliko u Hrvatskoj ima bogatih i od kuda im to bogatstvo. Nećemo doznati koliko ima privatnih helikoptera, jahti i aviona. Niti kuća s bazenom. Nećemo ni doznati koliko ima i bogatih i uspješnih poljoprivrednika, koji imaju tisuće svinja i stotine krava! Jer, valjalo bi znati da u Hrvatskoj ima onih koji krvavo rade i od svoga rada su uspješni. Mogli smo svašta doznati ali očito neki tamo tajni bogati i moćni, koji su to stekli na sumnjiv način ni statistički ne žele da doznamo tamo nekakvu istinu.