Kako se razvijala priča zvana Agrokor?
Upoznat ćemo vas s nekim činjenicama o Agrokoru o kojima u hrvatskim medijima niste mogli pa čak niti sada ne možete u cijelosti čitati.
Prije približno tri godine vodili su se intenzivni razgovori između Agrokora i američkog investicijskog fonda o prodaji cijelog koncerna fondu. Nije bila sporna niti cijena koja se kretala na razini 3 milijarde eura već uvjet postavljen od strane prvog hrvatskog kapitaliste da on na čelu komapnije ostane još pet godina i da se u Hrvatskoj u stvari ne objavi da je on prepustio kontrolu. Taj dio bi kupci i prihvatili no smatrali su iznimno rizičnim utjecaj Ivice Todorića na hrvatsku politiku i posljedično mogućnost da on počne paralelno graditi novi sustav sličan Agrokoru a njih preko hrvatskih političara blokirati te tako od cijele transakcije nije bilo ništa.
Dan do koga je Agrokor morao „pasti“
Ono malo upućenih ljudi odavno zna dan do koga je Agrokor morao pasti u ruke stranih vlasnika. Zadnji datum kada se to trebalo dogoditi bio je 1. srpanj 2020. godine. Zašto bi to bio konačni sudnji dan? Pa toga dana ističe ispregovarani rok pri ulasku u Europsku Uniju od 7 godina o zabrani prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Od toga dana strani vlasnici Agrokora mogu se slobodno uknjižiti na „pola Slavonije“.
- Kako je Agrokor već godinama debelo prezadužena kompanija posrednu kontrolu nad njim su imale (i još uvijek imaju!) zapadno-europske banke. A one su za Ivici Todoriću imale dva zadatka, bio on njih u potpunosti svjestan ili ne – prvo da preuzme Mercator grupu. Tim preuzimanjem je u stvari zaduženost Agrokora beznadno narasla i bankarima osigurala potpunu kontrolu nad tvrtkom.
- Druga zadaća namjenjena Ivici Todoriću bila je preuzimanje jednog od pet najvećih trgovačih lanaca u Turskoj. Naime, kako su odnosi između Turske i zemalja EU zone godinama napeti bilo je jasno da Turska neće nikada dopustiti takvo preuzimanje od europskih trgovačkih lanaca te se ideja kupovine putem Agrokora činila odličnom. Sve bi to bilo učinjeno u gore navedenom vremenu i bankarske elite bi jednim udarcem u stvari ubile hrpu muha. No, eskalacija krize u Siriji, zastrašujuće pogoršanje odnosa između EU i Turske nakon pokušaja državnog udara u potpunosti je otklonila mogućnost akvizicije trgovačkog lanca u Turskoj od strane Agrokora. Time je okopnio i dobar dio interesa sa zapada za vođenje poslovnih operacija putem Agrokora. Međutim, kako je u među vremenu Sberbanka postala jedan od važnijih investitora Agokora, započela je operacija s istoka – jer sada bi kroz daljnje kreditiranje Agrokora Sberbanka mogla postati vodeći vjerovnik i odlučivati o sudbini i tvrtke i Ivice Todorića ali i znatnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Danas još Sberbanka nije ključni vjervnik a da li će postati vidjet ćemo.
Posljedica ove bitke manje će na kraju biti bitna za zaposlenike Agrokora. Oni će uglavnom svi sačuvati svoja radna mjesta. Puno veće posljedice su one dugoročne – Tko će biti vlasnik našeg poljoprivrednog zemljišta? Kakve će kulture na njemu uzgajati? Tko će u konačnici popuniti opustošena slavonska sela? I kuda uopće sve to ide u bici dinosaura iznad naših glava?
- I sada vam valjda tek postaje jasno koliko hrvatskoj politici nedostaje pameti – i to već desetljećima! I da nije obrana hrvatskih nacionalnih interesa pjevanje Ustani bane i nekih puno opskurnijih pjesmica, obrana hrvatskih nacionalnih interesa znači biti dobro informiran i svjetan svih rizika koji nam prijete i na njih odgovarati svojim znanjem, umom i inteligencijom! U svakoj situaciji i svakoga dana a pogotovo ovog današnjeg, jer možda je ovo jedan od onih „posljednjih dana“...