Ako pročitate dvije prethodne kolumne posvećene nabavci borbenih zrakoplova, vidjet ćete da su nas očito i u državnom vrhu čitali i slušali. Naša sugestija je bila da novi natječaj bude pozivni i preporučili smo im da svakako u njemu pozovu i Francusku, da vidimo što nam Francuzi mogu ponuditi. Moglo se ponovo pitati i Korejce, no od toga se očito odustalo. Ili oni nisu dobili dozvolu Sjedinjenih Država. No, ovo što je sada ponuđeno predstavlja veliku mogućnost izbora i gotovo se može reći – što god izabrali ne možemo pogriješiti.

Novo ili polovno, SAD ili Francuska?

Odluka o tome koji zrakoplov kupiti neće biti jednostavna. Svaka ponuda ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Znači, trebat će dobro izbalansirati i političke i ekonomske elemente, ali i dugoročnu strategiju očekivanja u nedajbože nekakvom mogućem sukobu ili ratu.

Švedska i Gripen

Najmanje nam se čini prihvatljiva ponuda Šveđana s Gripenima. Razloga ima više. Nude nam se novi Gripeni, no ne s najnovijom avionikom i opremom. Do trenutka isporuke to će već biti jedan prosječan, ali ne baš jeftin zrakoplov. Problem Gripena je što se oni proizvode u relativno malim serijama pa je i dugoročno jamstvo pouzdanosti bitno umanjeno, u odnosu na F16 koji su proizvedeni u tisućama komada. Svakako treba imati na umu iskustvo Austrije koja je kupila Gripene i koja sad ima  problema s održavanjem, tako da im je za letenje povremeno spremna samo jedna trećina borbenih zrakoplova. Opravdano se onda možemo pitati trebamo li i nam dvanaest aviona ako ih samo pet bude operativno spremno.

Najveća potencijalna prednost Šveđana mogao bi biti offset program, ponuda koja bi uključivala transfer tehnologije, švedska ulaganja u Hrvatsku, kupovinu hrvatskih roba… No o tome se malo govori.

Izrael i F16 barak

O izraelskoj ponudi gotovo da sve znamo. Vjerojatno bi na kraju dobili ponovo F16 barak, vrhunski borbeni zrakoplov s puno vrhunske dodane opreme, no to je zrakoplov, zbog kojeg bi već u trenutku kupnje, morali razmišljati o novoj kupovini. Vijek letenja bi im istijecao za deset godina, a kako se sporo provodio ovaj natječaj, moralo bi se odmah krenuti s novi. Što se tiče offseta, on bio sigurno bio velik, jer Izrael ima želju surađivati s Hrvatskom i u segmentima vojne industrije, proizvodnje hrane, modernih IT tehnologija. U stvari, neovisno hoćemo li kupiti zrakoplove od Izraela, partnerstvo s Izraelom bilo bi nam više nego dobrodošlo.

Amerika i F16

Američka ponuda novih F16 je jednostavno vrh onoga što nam mogu ponuditi i što si mi (eventualno) možemo priuštiti. Ako bi išli u nabavu novih F16, riješili smo pitanje borbenog zrakoplovstva za idućih četrdeset godina. (Toliko godina jedva da smo proveli u Jugoslaviji). Oprema kojom bi ti zrakoplovi bili opremljeni predstavljala bi regionalnu sigurnost što nikako ne treba zanemariti. Donijeli bi nam mir i stabilnost na duži vremenski rok. No ostaju otvorena pitanja da li bi nam Amerikanci dali najnovije radare i najbolje rakete s kojima raspolažu? I da li i o kakvom offset programu uopće razmišljaju?

A Predsjednikova floskula kako nam Amerikanci puno opreme doniraju pa trebamo i kupiti ove zrakoplove, neodgovorna je i ne drži vodu. Ovo je poslovni odnos i Hrvatska mora voditi računa o svom najboljem interesu.

Francuska i Rafale

Francuski Rafale je čudo od zrakoplova. Veliko je i iznenađenje da su nam ga uopće ponudili. To je iznimno opremljeni zrakoplov koji istovremeno prati ciljeve na zemlji, u vodi i u zraku. I može po svim tim ciljevima djelovati istovremeno.  Možda je to čak presložen i težak zrakoplov za zemlju koja ipak nema namjeru ratovati, ali s druge strane pruža velike mogućnosti odvraćanja bilo kojeg mogućeg protivnika. Pitanje je naravno da li ponuđeni Rafale ima životni vijek od barem dvadeset godina i dobivamo li i svu vrhunsku opremu na njemu? Naravno, tu je pitanje i cijene za koju nam je ponuđen jer ona ne može biti mala, a svakako je i pitanje kakav offset program nude Francuzi. O tome još uvijek ne znamo ništa.

Pitanja iz sive zone

Osim struke, cijene, borbenih mogućnosti, offset programa, postoje i  pitanja i odgovori koji nikada neće biti napisani na papiru. Prvo i veliko pitanje je kako bi se prodavač ponašao u nekakvom regionalnom sukobu koji mu se politički možda ne bi sviđao? Iskustva nam pokazuju kako se, recimo, ponašao Carl Bildt kada se Hrvatska borila za priznanje i pokušavala se naoružati. Prošli natječaj srušili su Amerikanci. Ne zbog toga „što se nije znalo što nam Izraelci nude“ već kao kaznu zbog neprovedenih zadaća hrvatske predsjednice i premijera kada je u pitanju odnos sa Srbijom. Nisu hrvatska iskustva najbolja ni kada je u pitanju Francuska, u vrijeme Mitterandove socijalističke Vlade. S druge strane, u hrvatskoj javnosti je gotovo nepoznata značajna uloga Francuske u obrani Dubrovnika.

Možda je po tim pitanjima od sve četiri ponude najsigurnija ponuda Izraela. Jer Izrael zna što znači biti pravi prijatelj u kritičnom trenutku i teško da bi podlegao ucjenama oko opremanja i zamjene kupljenih zrakoplova. Tako da je pred onima koji u Hrvatskoj odlučuju o zrakoplovu koji ćemo kupiti, više nego teška zadaća! Rekao bih teža nego su je oni u stanju uspješno obaviti. Srećom, svi su avioni vrlo dobri i što god učinili, ne mogu previše pogriješiti. I dok zemlje veličinom slične Hrvatskoj, imaju na desetke i stotine borbenih zrakoplova, kupiti dvanaest letjelica najmanje je što Hrvatska može učiniti za svoju sigurnost.