1. Zašto je uporno i u čijem interesu gotovo dvadeset godina branjen tečaj prema euru i njemačkoj marci? Takva politika tečaja pokazala se iznimno štetna za hrvatsko gospodarstvo i gotovo je u potpunosti uništila industrijsku proizvodnju u Republici Hrvatskoj. Za ilustraciju, broj industrijskih radnika samo u gradu Zagrebu pao je na trećinu u odnosu na 120 tisuća u zadnjim prije ratnim godinama.
Krajnji je, ali i odličan trenutak da se napravi dubinska analiza poslovne politike HNB-a. Ako to nisu u stanju tijela hrvatske države onda je pravo vrijeme da u HNB uskoči USKOK.
Prejaki tečaj kune učinio je hrvatske proizvode potpuno nekonkurentnim na svjetskom tržištu a uz to je bio demotivirajući za sve potencijalne investitore u Hrvatsku. Tako čvrsto držanje tečaja bilo je i dodatni mamac hrvatskim građanima da se prekomjerno zadužuju, neovisno o kojoj je valuti riječ. Blagim klizanjem tečaja od 3 do 5 posto na godišnjoj razini imali bi neusporedivo uspješnije gospodarstvo, veću proizvodnju i veći broj zaposlenih nego što ih imamo danas.
Jedinu korist od ovako jakog i „zabetoniranog“ tečaja imali su veliki uvoznici i to možda i predstavlja odgovor u čijem je interesu bila ovakva „politika tečaja“ HNB-a.
2. Što je s hrvatskim deviznim rezervama? Zašto se milijarde dolara, eura i djelom ostalih valuta drže položene u stranim bankama uz kamatu od 0,2 do 0,4 posto na godišnjoj razini dok se država zadužuje po kamatama na kredite od 5 do 7 posto?
Ne postoji li bolji način čuvanja državnih deviznih rezervi koje bi u konačnici smanjile trošak zaduživanja Republike Hrvatske? Zašto su svi stručnjaci za pitanje valuta, tečaja, trgovinu opcijama na svjetskim tržištima odbijeni s prezirom i nije im dopušteno da ponude suvisla rješenja u općem interesu? Za ilustraciju, da je recimo 10 hrvatskih milijardi dolara plasirano uz 4 posto kamate, to bi predstavljalo prihod u iznosu od 400 milijuna dolara na godišnjoj razini.
3. Nesretno pitanje švicarskog franka. O švicarskom franku je već puno ovih dana rečeno ali niti približno nije sve. Zanimljiv je, ali ružan i pokvaren način na koji HNB zajedno s poslovnim bankama nastoje svu odgovornost prebaciti na građane. Građani kao obični smrtnici a ne financijski eksperti, mogu snositi odgovornost u promjeni tečaja do recimo deset posto.
Sve iznad toga predstavlja spekulaciju i kao takva zahtjeva preuzimanje odgovornosti od strane države (da to regulira zakonom!) i poslovnih banaka da same naprave konverziju kredita u domaću valutu – kunu ili u prosječnu košaricu drugih najjačih svjetskih valuta. Niti jedni niti drugi to do danas nisu učinili.
Druga važna stvar oko švicarskog franka je više nego izvjesna činjenica da se banke niti približno nisu zadužile u francima, već su građanima, slikovito rečeno prodale opel a naplaćivale mercedes. Kako građani nemaju više novca niti za opel, eskalirao je problem. Isto tako, sasvim je jasno da su se banke odavno prema inozemstvu riješile švicarskih franaka i da ne trpe niti lipu gubitka.
Ali gube ekstra profit koji im i dalje trebaju davati građani preko kredita ili država preko razlike tečaja – koja naravno uopće ne postoji. Pri tom Hrvatska narodna banka zdušno podupire „rješenja“ koja predlažu poslovne banke a ne podupire i ne štiti hrvatsku državu i građane.
Iz svega proizlazi da je krajnji ali i odličan trenutak da se napravi dubinska analiza poslovne politike HNB-a. Ako to nisu u stanju tijela hrvatske države onda je pravo vrijeme da u HNB uskoči USKOK i provjeri što s to u stvari točno radi u naše ime.
Jer u pitanju nisu mrvice, nije u pitanju samo dovođenje građana do toga da razmišljaju o suicidu, pitanje je gospodarenja našim milijardama dolara koje svakodnevno kroz poreze i na sve moguće druge načine plaćamo.