KOLUMNA DAMIRA GAŠPAROVIĆA: Zapadno od raja...
Iz Hrvatske odlazilo uvijek, zbog gladi, siromaštva, peronospore I krajem 19. stoljeća, i nakon 1. Svjetskog rata, 2. Svjetskog rata, 60-ih godina prošlog stoljeća – za boljim životom. Ako smo i odlazili, tužno je da iz svih tih odlazaka nismo ništa naučili.
U svojoj potrazi za boljim životom ovu lijepu zemlju napustilo je od ulaska u Europsku uniju najmanje 200 tisuća njenih građana. Možda i više, ali nitko od državnih vlasti ne želi iznositi procjene i podatke koje sigurno imaju. Danas, nakon dvadeset šest godina od proglašenja samostalnosti, bolje je kao pomoćni radnik slagati police u Dublinu, biti pomoćni konobar na Oktoberfestu, ili pomoćni moler u Švicarskoj. O nekim atraktivnijim zanimanjima uz dobro poznavanje jezika zemlje u koju idete nije vrijedno niti govoriti.
Iz Hrvatske odlazilo uvijek, zbog gladi, siromaštva, peronospore I krajem 19. stoljeća, i nakon 1. Svjetskog rata, 2. Svjetskog rata, 60-ih godina prošlog stoljeća – za boljim životom. Ako smo i odlazili, tužno je da iz svih tih odlazaka nismo ništa naučili. Jer ovako žestoku i duboku ekonomsku krizu priuštili su nam samo Karađorđevići između dva svjetska rata! A danas? Imamo „svoju“ državu i sami sebe upropaštavamo.
No, što donosi ta obećana zemlja zapadno od raja? Donosi olakšanje od hrvatskog siromaštva i hrvatskih ovrha koji nesmiljeno ubijaju volju za životom hrvatskim građanima ali vrijeme će pokazati, ne donose puno više od toga.Povijest je učiteljica života, a povijest pokazuje da se ekonomske krize ciklički ponavljaju i da će one opet doći i u toj obećanoj zemlji u koju Hrvati odlaze. A kada počne kriza uvijek su prvi na udaru stranci „jer oni nam uzimaju kruh iz ruku“, postaju nepoželjni, djeca stranaca se omalovažavaju u vrtićima, školama, u igri na ulici. Tako da ne treba živjeti u iluziji, dom je dom a stranac u tuđoj zemlji je uvijek stranac.
Uz sve to, svijet danas niti najmanje nije sigurno mjesto sa svijetlim perspektivama. Veliki se bore, pokazuju nervozu i pripremaju nove ratove. Jer rat za bogate znači profit. U nekim od obećanih zemalja već je mjesecima i godinama vojska na ulicama, u Sjedinjenim državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj... Napada i žrtve sve su brojniji i češći i o tome treba voditi računa.
Ali sve bi bilo bolje kada bi počeli liječiti neprilike u raju. Jer domovina je uvijek dom a u domu bi moralo biti najljepše. I ako svi pobjegnemo, nećemo se jednog dana imati gdje vratiti. Ovdje će živjeti neki drugi ljudi i nekim drugim ljudima ovo će biti dom. Stoga se moramo boriti svaki dan. Govoriti i progovarati istinu. Jer istina je najmoćnije oružje. Važna je istina i kada govorimo kako se može napraviti 50, 60, 70 milijardi kuna duga u Agrokoru i uz čiji blagoslov. Važno je kada govorimo o privilegijama moćnika. I kada govorimo o našim djedovima i bakama koji dobijaju bijednu mirovinu i onima koji imaju puno ali im niti to nije dostatno. Važno je i kada govorimo o našim očevima i majkama koji rade za malu plaću, ali i o našoj djeci koji moraju plaćati razne studije, izmišljena veleučilišta i titule koje im neće donijeti ozbiljan posao. Važno je da govorimo o svemu. Čak ako mislimo da nas se to trenutno i ne tiče, jer kada nas se bude ticalo neće više imati tko govoriti.
Zato, ako vam je imalo stalo do ove prelijepe zemlje, do njene budućnosti, govorite istinu svaki dan. I borite se, čak kada vam se to čini i uzaludnim jer nije, istina na kraju uvijek pobjeđuje samo što je svaki izgubljeni dan užasno skup i cijena koju plaćamo postaje visoka. No, na kraju svakog tunela čeka svijetlo pa mora zasvijetliti na kraju ovog našeg, dubokog i mračnog ali hrvatskog.