Iskustvo iz posljednjih godinu dana pokazuje da Hrvati vole izbore. Bez obzira da li im oni donose nešto novo ili im samo prepakiraju stare proizvode u novi celofan (s crvenim ili plavim šljokicama), Hrvati gunđaju i izlaze na glasačka mjesta. Pri tom naravno gunđaju kako je to svejedno, kako nema koristi od izbora, kako su sve to propalice i varalice, skoro kao Glembajevi, ali oni im svoj glas daju. Zato, kako se slučajno ne bismo pomaknuli prema ključnim hrvatskim problemima, ako se potroši priča o ustašama i partizanima, izbori će dobro doći. A uz „malo sreće“ mogli bi nas ove godine zadesiti i troji.
Izbori lokalnih šerifa su sigurni
Ono što svi znamo i što već pomalo nestrpljivo isčekujemo lokalni su izbori. Moramo izabrati naše načelnike, župane i gradonačelnike. Mnogi su se nepromišljeno radovali kada se zakonskom regulativom reguliralo da se dotične osobe biraju neposredno, jer to je kao vrhunac demokracije. Naravno da je rezultat takvog riješenja izbor lokalnih šerifa koji naše novce troše kako god hoće. Grade uglavnom nepotrebne (ali vidljive) stvari i lagano zadužuju i naše unuke. Najveći hrvatski gradovi sad već imaju kreditne obveze koje često sežu i do 2030-e godine. Njihove međunarodne ugovore nitko ne kontrolira jer su provedenni „po javnom natječaju“ i legalno. Napravili su nam shoping centre i dvorane, biste prvog Predsjednika i fontane.
Ostalo što je bitno građanima nisu. Ali na bitnom se ne dobijaju izbori. Nisu trošili ozbiljan novac na potporu otvaranju radnih mjesta, lokali zjape prazni, mladi se iseljavaju, stariji imaju male mirovine, ali to nije njihov problem..
Novi parlamentarni izbori?
Iako smo Vladu tek dobili, iako se čini da ima konfornu potporu u Saboru, to baš i nije tako. Premijer Plenković u stvari ne može nikom vjerovati.
Njegovi glavni partneri iz Mosta vođeni vlastitim interesom mogli bi srušiti Vladu na prvoj krivini. U slučaju debakla Mosta na lokalnim izborima lako bi mogao započeti obračun na državnoj razini, jer će gubitnici pokušati spašavati svoju guzu. Dapače, krizu bi mogli inicirati i prije lokalnih izbora – kao temelj svog rezultata na lokalnim izborima. Plenković ne može vjerovati niti „mangupima“ u svojim redovima. Očito je da postoji određeni krug saborskih zastupnika HDZ-a koji će u svakom trenu pokušatai iskoristiti eventualni loš rezultat stranke na lokalnim izborima, eventualni ponovni debakl u Zagrebu ili sukob s Mostom. U toj situaciji, Plenković će se morati upustiti u borbu za političko preživaljavanje. Tako da… računati na paralmentarne izbore u 2017. ne znači računati na posebnu političku senzaciju.
A Predsjednica?
Iako malo tko javno o mogućnosti predsjedničkih izbora razmišlja to baš i nije tako. Iako se najveći dio javnosti dijeli na one koji obožavaju svoju Predsjednicu i na one koji su žestoko protiv nje i smatraju ju iritantnom, niti jedni niti drugi ne razmišljaju da bi i ona ove godine mogla napustiti političku scenu. Ali, mogla bi otići i Predsjednica.
Politički analitičari koji su najrađe drže šanka, drže da je Predsjednicu postavio NATO, Amerika ili tamo već nekakav veliki svijetski mozak. Naravno da postoje lobiji i lobiranje ali, izabrali su ju glasovi hrvatskih građana, makar nije dobila legitimnu većinu 50% izašlih građana u drugom krugu. Činjenica jest da Predsjednicu na određeni način kontroliraju tajne službe (umjesto da ona kontrolira njih) i u svakom trenu može se naći na njihovom udaru. Kako Hrvatsku u 2017-oj ipak čekaju mnoge važne odluke sa dalekosežnim posljedicama, od najnovijeg cirkusa oko INA-e, LNG terminala, balansiranje u zategnutim odnosima između SAD-a i Rusije, pitanju djelovanja tajnih službi, Ustavnog suda, Državnog odvjtništva i USKOK-a, Predsjednica bi se lako mogla naći na udaru i slično kao njen nekdašnji mentor Ivo Sanader sazvati tiskovnu i reći Hrvatska bay, bay…
No, ako bolje razmislite, dočekati kraj ove godine s novim gradonačelnicima, novom Vladom i novim Predsjednikom, možda i nije tako loša ideja i još manje loš izbor.