A ŠTO KADA VIŠE NE BUDEMO IMALI ŠTO „MONETIZIRATI“…

Hrvatska očito nije država rođena pod sretnom zvijezdom. Trajno izloženi na vjetrometini sukoba civilizacija, izloženi okolnostima da niti jedna generacija nije prošla bez sudjelovanja u nekom ratu, vječno na gospodarskom repu Europe i očekivanju nekog boljeg života koje bi nam trebao donijeti netko drugi –  socijalizam, Europa, „prijatelji iz Amerike“ i tko zna tko sve ne ..

Kada smo nakon uistinu 900 godina trebali postati gospodari svoje sudbine, olako smo zadužili i narod i domovinu, sebe i vlastitu djecu.. Stranke koje se izmjenjuju na vlasti a u stvari predstavljaju jednu te istu političku garnituru najprije su nas spremno zadužile i sada nude ista, neodgovarajuća rješenja.

Nije to  pitanje samo hrvatskih autocesta. Vrijednost povezivanja hrvatskog sjevera i juga puno je veća od same cijene koštanja hrvatskih autocesta. Pri tom se treba pitati kako nešto što smo platili 10 milijardi eura mislimo rentati 50 godina  za 3 milijarde eura i kako se to nekom može isplatiti a nama ne?! To je pitanje koje se sustavno prešućuje! Slijedeće pitanje koje nam se samo nameće je, da ako postoji jasan izračun da su autoceste od 2005. godine do smjene Ive Sanadera koštale 5 milijardi kuna više nego da ih je gradila Vlada Ivice Račana,  ako je to tako a jest, zašto se ne pokreće istraga i zašto se ne ustanovi gdje je završilo 5 milijardi kuna? Zašto se taj novac ne vrati i zašto se kriminalci ne uhite?! Ako prođe ovaj ludi model monetizacije autocesta možemo se samo pitati što ćemo slijedeće monetizirati ?

            Sličan model primijenjen je i na zagrebačke tramvaje. Građani Zagreba, a pogotovo Hrvatske gotovo uopće ne znaju da su naizgled sjajni zagrebački tramvaji u vlasništvu talijanske grupe UniCredito – vlasnika Zagrebačke banke te da ih Zagreb od njih unajmljuje.  Drugim riječima, ako grad ne plati dvije rate najma sasvim je realno da vlasnik tramvaje zaključa na tramvajskim remizama pa će građani imati prigodu za duge šetnje po metropoli.

S obzirom na teško stanje u Zagrebačkom holdingu i nedostatku boljih i inventivnijih rješenja, grad planira novu rasprodaju gradske imovine bankama i iznajmljivanje iste od banaka. Pitanje je samo do kada ovako napuhani mjehur od sapunice može funkcionirati i kada će doći taj tužni dan u kome će građanima, a ne onima koji u naše ime odlučuju ti isti računi doći na naplatu?

Politika i političari koji u naše ime odlučuju morali bi u vođenje države i gradova uložiti puno više energije i znanja jer se rasprodaja u shoping-centru zvanom Hrvatska bliži kraju. Nema još puno toga što možemo rasprodavati, monetizirati i  iznajmljivati. Potrebno je učiniti puno više kako bi otvarali nova radna mjesta i stvarali nove vrijednosti jer to je jedini način opstanka i građana i države i ujedno jedini način da se izvučemo iz ove zamke u koju smo svjesno dovedeni i u koju smo tako spremno uskočili.

Damir Gašparović