Kada danas  pokušamo reći neku riječ spominjući hrvatskog radnika, u podsvijesti se pojavi pitanje – hrvatski radnik, postoji li još uopće tako nešto? Jer, ako je udio industrijske proizvodnje u hrvatskom bruto društvenom proizvodu pao na 12 posto, tko su još onda uopće radnici koji žive od svojih ruku djela? I kakva im je perspektiva. Srećom, još uvijek je znatan broj onih koji žive od svoga rada. Ali i sve više onih koje ti isti ljudi, radnici, zaposlenici moraju tegliti na svojoj grbači.

Kada pogledamo u nazad, kraj dvadesetog stoljeća poguban je bio za hrvatske radnike. Radnik je postao ratnik, ratnik je izgubio radno mjesto i postao patnik. Na kraju 1999-te, orwelovske godine u Hrvatskoj je čak 183 tisuće radnika radilo a nije odbijalo plaću. Direktna šteta od pretvorbe i privatizacije premašila je deset milijardi eura. A onda je došlo dvadeset prvo stoljeće…

“Vrli novi svijet” XXl stoljeća

Niti novo stoljeća ništa dobro nije donijelo za hrvatskog radnika. On nema svog lobistu niti svog glasnogovornika. Za njega ne rade niti sindikati niti političke stranke. HDZ ga je uništio pretvorbom, SDP ga ubija zakonom o ovrhama. Uspjeh ulaska u Europsku uniju postaje “uspjeh”. Broj radnika u Hrvatskoj dostigao je razinu iz kraja 60-ih godina prošlog stoljeća, plaće još i neusporedivo manje i započeo je egzodus ravan biblijskom izlasku Židova iz Egipta u obećanu zemlju i traje još i danas. Al obećana zemlja, najčešće je opsjena gledana kroz ružičaste naočale..

Jer hrvatskom radniku mjesto je u Hrvatskoj! Ovo je njegova jedina domovina. On u njoj mora imati pravo na pošteni rad i pravo na još pošteniju plaću. Političari  se nabacuju brojkama, no ništa ispod pet tisuća kuna nije dostojna plaća za dostojnog radnika. On mora imati pravnu sigurnost! Radni sporovi moraju biti gotovo za najduže šest mjeseci, ovrhe ne mogu biti višestruko veće od duga i ne mogu nezastarjevati duže od odgovornosti za teška ubojstva.

I smiješni su danas oni hrvatski poslodavci koji kukaju kako im eto nitko neće raditi za tri tisuće kuna! Stvarno?! Pa da hoće trebalo bi ga zatvoriti u ludnicu! I zato Vlado pokreni se, Premijeru angažiraj se jer ovo je prekrasna zemlja i divni ljudi koji zaslužuju posao i dostojanstvo i ovo nikako ne smije biti nacija penzionera, konobara i nogometaša o čemu smo već više puta pisali. Pokrenite se – zbog vas i zbog nas i zbog našeg zajedničkog dostojanstva.