Pokret za modernu Hrvatsku već duže vrijeme uporno zahtjeva, traži, zagovara donošenje Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata. I nakon što je Vlada Andreja Plenkovića konačno pripremila tekst Zakona, pojavljuju se „dežurni kritičari“, traže da će se od donošenja Zakona odustane i počelo se o tome razmišljati.  Za tako nešto, poštovana gospodo nemate nikakvo pravo!

Hrvatski stradalnici Domovinskog rata i nakon 25 godina ostali su potisnuta, zaboravljena i nezaštićena skupina teških stradalnika, dok su se mnogim drugima dijelila razna prava a mnogima i nezaslužene privilegije. Oko Zakona se počelo politizirati, no nas, a niti same stradalnike, politika ne zanima. Zanima nas pravo koje im je uskraćeno i koje im je regulirano prepisanim Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida Drugog svjetskog rata,

Biti žrtva i invalid, i to k tome zanemaren 25 godina nije nikakva privilegija. Ali je nepravda. Nepravda prema 402 djece poginule u Domovinskom ratu, prema 1200 djece ranjene u Domovinskom ratu. Nepravda je prema 5497 djece koja si izgubila jednog roditelja  i prema 74 djece koja su izgubila oba roditelja.

Nepravda je prema gotovo sedam tisuća drugih civila koje su fizičke rane još i te kako žive i prisutne. Nepravda je i što do današnjeg dana ne postoji jedinstven popis civilnih žrtava (što kod njih izaziva osjećaj da nikom i nisu važni).

Stoga, ne odustajte, nemate pravo iznevjeriti ove ljude još jednom, nakon dvadeset i pet godina.

Ne možete iznevjeriti Gorana. Goran je jedno od najteže ranjene djece u Domovinskom ratu. U avionskom napadu u kojem je ranjen poginuo je i njegov četverogodišnji brat.

Gorana su spašavali u ratnoj bolnici u Starim Mikanovcima, bolnici u Slavonskom Brodu, liječili na Rebru i u Klaićevoj bolnici u Zagrebu. Liječili su ga najbolji hrvatski liječnici od dr Reljanovića, dr Negovetića do dr Fattorinija. Prošao je složene operativne zahvate i liječenje u Francuskoj u Marseilleu, rehabilitacija u Toulonu… Liječenje u Francuskoj bilo je izraz pomoći i potpore francuskih liječnika a ne na račun hrvatske države i poreznih obveznika.

A Goranova “prava“ su i danas. dvadeset devet godina nakon ranjavanja regulirana prepisanim jugoslavenskim zakonom o žrtvama Drugog svjetskog rata!

Zbog tisuća takvih poput Gorana nemate pravo opet odgoditi, predomisliti se, odustati, čekati „bolja“ vremena. Jer za mnoge od civilnih žrtava Domovinskog rata sva dobra i loša vremena odavno su prošla.

Krajnji je i zadnji čas, draga gospodo.