Za pedeset dana, 1. srpnja  navršit će se sedam godina kako je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije. Na strašno ubrzanim pretpristupnim pregovorima nije se puno vodilo računa o tome što se potpisuje. Ostali su nejasni odgovori o najvažnijim prirodnim resursima Republike Hrvatske – što će biti sa hrvatskim šumama, ZERP-om,  izvorima pitke vode, poljoprivrednim zemljištem. Točnije, s poljoprivrednim zemljištem postalo je sve jasno. Nakon sedam  godina, znači za pedeset dana stranci bez ograničenja mogu pokupovatai sve hrvatsko poljoprivredno zemljište!

Loše sluge gorih gospodara

Loše sluge gorih gospodara, članovi naših pregovaračkih timova prihvatili su valjda najmanji mogući rok za zaštitu vlasništva nad hrvatskim poljoprivrednim zemljištem. Jer sedam godina nje ništa.  Jedna Poljska u startu je ugovorila rok od 12 godina s mogućnosću produženja do sedamnaest godina. I ta i takva Poljska jedan je od najvećih dobitnika poljoprivredne politike Eurospke Unije za svoje proizvođače dok je Hrvatska ulaskom u EU postala ogromni uvoznik hrane koje godišnje uvozimo na razini od  18-20 milijardi kuna.  Još jednom ćemo podsjetiti da je trebalo u pregovorima tražiti POTPUNO IZUZEĆE prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. I to je naravno moguće, jer Malta je npr. dobila potpuno izuzeće za izlov ribe u svojim teritorijalnim vodama u kojima ribu mogu loviti samo malteški ribari. No naravno,  hrvatski pregovarački tim tako nešto nije uopće niti tražio.

Ministarstvo poljoprivrede, Vlado RH  hitno djelujte!

O ovoj temi još od vremena održavanja referenduma o pristupu Europskoj Uniji  od svih hrvatskih stranaka jedino sustavno govori Pokret za modernu Hrvatsku.

Parlamentarne stranke sustavno se na taj problem oglušuju,  prave gluhe i slijepe – valjda da se ne bi zamjerili nekom tamo bruxelleskom  birokratu  (ili nekom od velikih domaćih uvoznika hrane). A vrijeme curi. Prošli su pred-pristupni pregovori, prošlo je i ovih sedam godina zaštite poljoprivrednog zemljišta a mi nemamo odgovor što će biti sutra? Jer ako  naše poljoprivredno zemljište ne bude više naše, tko će mu biti vlasnik, što će na njemu proizvoditi i hoće li nam zagaditi zemlju GMO sjemenjem, glifosatima i tko zna  još sve čim.

I hoćemo li na vlastitoj zemlji moći proizvesti i nasušnu koricu kruha? Hoćemo li uopće moći proizvoditi hranu  za domaće krave, svinje, perad ili ćemo u nekoj novoj krizi kao što je ova s COVID-19 na ulicama umirat od gladi?

Nećemo se zadovoljiti odgovorom da je  eto KONAČNO Ministarstvo poljoprivrede prije dva mjeseca uputilo zahtjev da se rok od sedam godina produži. Jer, zašto to nije učinilo puno ranije i na vrijeme. Hoće li ikakav odgovor uopće stići do 1. srpnja? I što će u odgovoru pisati? I hoće li kao tehnička Vlada moći taj papir potvrditi i prihvatiti?

Gospodo draga, dovelli ste nas u vrlo tešku poziciju i sad i sebe i nas čupajte kako god znate. Uvijek postoje rješenja. Obuhvatite svu slobodnu zemlju u državni fond poljoprivrednog zemljišta koje u zakup mogu dobiti samo pravi poljoprivredni proizvođači, uvedite pravo prvokupa na sve poljoprivredno zemljište koje privatni vlasnici budu prodavali. Zaboga, učinite nešto! Jer vrijeme, polagano i neumitno ističe.