Naime, nakon okonačanja napadnih aktivnosti Hrvatske vojske u sklopu odbacivanja okupacijskih i agresorskih snaga od Zadra te ovladavanja  masleničkim ždrilom kako bi se olakšala komunikacija između dva gotovo potpuno odvojena djela Hrvatske došlo je do iznimno krizne situacije koja je do punog izražaja došla na prostoru sela Kašić u zadarskom zaleđu. Nakon okončanja napadnih aktivnosti koje je u tom djelu provodila 4. Gardijska brigada pojavio se ogroman problem nedostatka svježih snaga koje nisu postojale u pričuvi.

Prostor iza leđa gardijske brigade bio je potpuno prazan i u slučaju „pucanja“ bojišta nagomilane svježe srpske snage u protuudaru mogle su uči u sam grad Zadar što nisu uspjele niti tijekom 1991. godine.

Jedino riješenje bilo je hitno helikoptersko prebacivanje snaga iz Slavonije. Odluka je bila da to bude 3. Bojna 3. Gardijske brigade  iz Slavonskog Broda, poznate kao „Kobre“. Kako nije bilo vremena za prebacivanje borbene tehnike, stigli su Slavonci u njima nepoznati krš samo s osobnim naoružanjem, uz protuoklopne raketne bacače na leđima. Odmah po dolasku prebačeni su na područje Kašića, sasvim novi teren, na kakvom uglavnom nikada nisu ratovali i uskoro je počela 50-satna bitka u kojem je Kašić nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku, bitka u kojoj su s druge strane sudjelovale elitne postrojbe Arkanovi tigrovi i tzv. Vukovi s Vučjaka, s više od tisuću ljudi i kompletnom borbenom tehnikom uključujući i 17 tenkova.

Tijekom pedeset-satne bitke u jednom trenutku dio hrvatskih snaga ostao je u potpunom okruženju u zaseoku Laketići. Na tu situaciju odgovara zapovjednik bojne, tada pukovnik Kruljac, koji podiže sve raspoložive vojnike uključujući i sve lakše ranjenike i razbija obruč oko hrvatskih postrojbi. Na kraju bitke, Kašić konačno ostaje u hrvatskim rukama.
Visoka je bila cijena pobjede – triedeset šest Slavonaca, trideset šest sinova i braće, dalo je u toj bitci  život. I ta njihova ustrajnost, hrabrost, upornost ali i žrtva nikada ne smiju biti zaboravljeni! Jer Slavonci su skupo platili hrvatsku slobodu u Domovinskom ratu. I pri tom nisu politirzirali. Za Slavonca vrijedi kako Shorty kaže – moja šljiva, moja njiva, moga konja griva! I to nedam nikome. Treba znati da su i mnogi pripadnici 3. Gardijske brigade bili ranije i pripadnici  neopravdano raspuštene slavne 108. Brodske brigade.

Mi im svima danas ovom kolumnom odajemo dužno poštovanje,  priznanje i počast. I sve vas pozivamo kada se vraćate s odmora s juga, navratite u Kašić i zapalite svijeću za trideset i šest vrhunskih ljudi, vrhunskih hrvatskih ratnika.  I date im svoju ljubav i zahvalnost kao što su je i oni nama dajući svoj život te 1993. godine dali.