Šok koji je izazvala kriza Agrokora zaslužuje da ju i dalje pratimo i pojašnjavamo. Jer o izvorma problema, njenoj genezi i rizičnoj budućnosti i dalje nitko ne govori. U stvari je potpuno nevjerojatno da se ni velike ni male parlamentarne stranke ne usude govoriti istinu, zatražiti istinu i o njoj prozboriti. Jer realno, kriza Agrokora nas sve ugrožava. Činjenica da je netko stvorio carstvo teško milijarde dolara, pri tom akomulirao milijarde dolara duga prema stranim vjerovnicima i (najmanje) 16 milijaradi duga prema domaćim dobavljačima normalno da ugrožava sve nas, sve to krećući kao grupa TNT iz male cvijećarnice, predstavlja udar na temelje sistema.

Tko je kriv?

Krivac nije samo i jedino Ivica Todorić, on se pokazao kao i svi brzorastući i brzopropadajući hrvatski kapitalisti kao  običan nesposobni megaloman, krivci su sve Vlade i svi premijeri od 1990. godine do danas. Jer oni su mu prodavali tvrtke za jednu kunu, oni su mu poklanjali upravne zgrade, oni su mu osiguravali privilegirani položaj na tržištu, oni su mu otpisivali i prolongirali otplate dugove. Od prvog do zanjeg, bez razlike. Pri tom su se javno opravdavali (ako i kad ih je uopće itko nešto upitao) kako bi čvršćim stavom prema Todoriću ugrozili tisuće radnih mjesta! A tko je sada ugrožen uz ovako nagomilane dugove? To je svojevrstan udar na ekonomske temelje države.

Stranke i  strančice

Niste li primjetili da ozbiljno o ovoj temi nemaju hrabrosti progovoriti niti HDZ, niti SDP, niti Mosi  niti Živi zid. Nešto tako nebitno promrmljaju kako bi minimalno zavaralli svoje biračko tijelo a istovremeno ne poduzimaji ništa! A kako bi i progovorili kada se zna tko im je svima plaćao izborne kampanje. I tko im je zapošljavao prijatelje, članove obitelji, ljubavnice i djecu u svojoj megalomanskoj tvrtci. Nije Ivica Todorić čučao u hodniku HNB-a i Ministarstva financija da dođe na red, čučali su guverneri i ministri financija pred njegovim vratima, nevezano da li ih je postavio SDP ili HDZ ili su čak po vokaciji bili „neovisnin stručnjaci“. Znalo se kome moraju na poklonstvo. Barem do prije nekoliko dana. Čak bi moglo tako biti i dalje, kako govore posljednje informacije.

Hrvatska šutnja i kukavičluk

I kada sam i  sam tražio od ljudi s terena  jedne velike stranke da tražimo uvid u kupoprodanji ugovor najvrijednijeg hrvatskog poljoprivrednog kombinata koji je naš vrli kapitalist dobio za 1 kunu, nisu imali hrabrosti progovoriti, iako sam želio da to učinimo zajedno. I nitko nikada nije, pa niti danas u Hrvatskom Saboru zatražio da javnost, da hrvatski građani dobiju na uvid sve te kupoprodajne ugovore za 1 kunu, možda bi nam oni konačno dali neke odgovore.  Možda bi se neki odgovori dobili i kroz istražno povjerensto Hrvatskog Sabora? Ali tko bi ga činio? Loši sluge goreg gospodara što bi rekao ban pučanin  Ivan Mažuranić. Ali mi nemamo ni bana pučanina ni predstavnika pučana – građana u hrvatskom parlamentu. Za sada.

Politički miševi

Mali bijeli, plavi, crveni i crni politčki miševi sakrili su se i sada u svoju rupu. Čekaju da drugi riješe problem ili da se on riješi sam od sebe. Ali 50 milijardi kuna neće se riješiti samo od sebe. Niti će se 60 tisuća radnih mijesta sačuvati samo od sebe. Niti će 32 tisuće hektara najboljeg poljoprivrednog zemljišta u Europi ponovo biti pod kontrolom Republike Hrvatske samo od sebe. Za to trebaju ljude sa znanjem i odlučnošću, ljudi kojima je ove zemlje i budućnosti stalo a ne oni koji svoje vlastite pobornike nazivaju „korisnim idiotima“, ili samo idiotima kojima podmeću ustašovanje i priče partizanke kako bi i dalje mogli izvući i zadnju kunu, ne iz našeg džepa već iz džepa naše djece. Stoga,maknite više sljepačke naočale, rastjerajte miševe i preuzmite svoju sudbinu u svoje ruke, dok je od nje još išta ostalo…