Da se ovo nije dogodilo, Premijer bi se očito počeo beskrajno dosađivati.

U manje od tjedan dana od preuzimanja ovlasti nove hrvatske Predsjednice dogodilo se već toliko stvari koje se u normalnoj zemlji ne događaju nikada. Najprije je zadržala (na užas i svoje vlastite stranke) dvorskog zabavljača bivšeg Predsjednika i osigurala mu da i dalje prima plaćicu od dvadesetak tisuća kuna, a onda je počela dopisivanje s Premijerom, šaljući mu za sada dva pisma dnevno. Kako će biti dalje tek ćemo vidjeti. Možda u konačnici barem od toga koristi bude imala Hrvatska pošta.

Da se ovo nije dogodilo, Premijer bi se očito počeo beskrajno dosađivati jer je u međuvremenu eliminrao sve političke nerpijatelje u svojoj stranci, ex-ministra financija ne mora vratiti iako je navodno barem s predstečajnom nagodbom za „Spačvu“ Vinkovci sve čisto, te opraštanje 640 milijuna kuna nije nikakav grijeh, kao niti otkup nekolliko hektara neupotrebljivog poljoprivrednog zemljjišta koje se koristi za odlaganje otpada a za koje je država dala 30 miljuna kuna.

HDZ nema nikakvih problema jer očekuju da će im vlast u krilo pasti kao (pre)zrela kruška, stoga ne osjećaju nikakvu potrebu da pristupe izradi gospodarskog programa iako neki čelnici stranke tvrde da će biti gotov već možda u šestom mjesecu! No očito da u ovako prosperitetnoj državi u kojoj opet jedino raste cijena benzina i nije neka „fora“ raditi gospodarski program.   

Možda mu je malo podigao tlak Ivo Josipović kada mu je konačno rekao ono što je  prešućivao u cijelom mandatu. I zato pobrao nesimpatije nekih u SDP-u. Jer nije spreman voditi njihove bitke kontra Zorana Milanovića i jer nije prihvatio više nego nekorektnu poruku da ako se želi baviti politikom, neka se slobodno ode upisati u neki od 218 zagrebačkih stranačkih ogranaka  na kojem bi mogao mjesecima raspravljati o komunalnoj infrastrukturi.

S druge strane, HDZ nema nikakvih problema jer očekuju da će im vlast u krilo pasti kao (pre)zrela kruška, stoga ne osjećaju nikakvu potrebu da pristupe izradi gospodarskog programa iako neki čelnici stranke tvrde da će biti gotov već možda u šestom mjesecu! No očito da u ovako prosperitetnoj državi u kojoj opet jedino raste cijena benzina i nije neka „fora“ raditi gospodarski program. 

Možemo se samo nadati da je temelje navedenog programa udario Nostradamus jer se zadnjih dana na njega pozivaju i predsjednik i potpredsjednik HDZ-a, te je očito da se s njim u stranci puno više bave nego nekakvim tamo gospodarskim programom neka tamo države kojom bi htjeli vladati.

U međuvremenu, uspjela se podjelliti i do nedavno treća po snazi politička stranka u Hrvatskoj –  Hrvatski laburisti – stranka rada. Nakon očito oštre unutarstranačke rasprave, čini se da su laburisti ostali na jednoj strani a rad na drugoj strani.  A svi zajedno uskoro će se očito naći na bespućima hrvatske povijesne zbiljnosti, jer kako će ih netko više ozbiljno shvatiti kada ozbiljno ne shvaćaju niti oni sami sebe.

Srećom kako smo mi ekološki osvještena zemlja, u prvom planu se lako nađu ekološke teme pa se trenutno tako događa da  oko budućih naftnih bušotina u Jadranu Orah podiže  Živi zid. Ali će nam i zato trebati jedan dobar referendum. Jer nama ne trebaju ni termoelektrane, ni hidroelektrane, ni plinske ni naftne bušotine (iako ih Italija ima dvije tisuće!).. Ili ćemo samo opet raditi sami u korist svoje štete pa ćemu nekoj slijedećoj kolumni moći zaključiti da se u Hrvatskoj više vrijedi roditi kao šišmiš nego kao Hrvat jer su vam tako puno veće šanse da će vas netko zaštititi.

Na kraju, sve bi ovo bilo smiješno da nije istinito. Bilo bi smiješno da smo mi neka tamo Austrija, Norveška ili Švicarska. Ali nije. Jer smo mi mala Hrvatska u kojoj BDP godinama pada, nezaposlenost raste, mladi odlaze i nitko ne vidi svijetlo na kraju tunela. Samo neki vide bjele miševe a neki šišmiše a ja osobno nekoliko milijuna prekrasnih ljudi koji zaslužuju bolji život i zbog kojih i podsjećam na onu slavnu Apolla 13 – Houston, imamo problem!