ZRINJEVAČKI MALIŠANI : Ko to tamo peva… U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova

„ZAMEO IH VJETAR“: Mogu li naše probleme riješiti isti oni koji zatvaraju oči?
30.07.2019
DOMAZET: ‘HNB po uzoru na Bibliju treba dati 10.000 kuna svakom blokiranom građaninu’
15.10.2019
Prikaži sve

ZRINJEVAČKI MALIŠANI : Ko to tamo peva… U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova

Zoran Milanović

U vrijeme stolovanja nad hrvatskom diplomacijom Mate Granića u Ministarstvo je došao Zoran Milanović. Zapošljavanju nije bio na odmet dobar odnos tate Milanovića s Franjom Tuđmanom i njegov status utemeljitelja HDZ-a. Kako kaže Ivo Sanader Zoran ga je odmah pitao treba li se upisati u HDZ? Sanaderu to nije bilo važno i Milanović je ubrzo otišao na 4 godine za savjetnika u misiji pri NATO-u u Bruxelles. I naravno, nakon NATO-a idealno je bilo da se nakon Tuđmanove smrti upiše u SDP i na kraju postane predsjednik stranke i Vlade. Pa sad može čak postati i Predsjednik Republike, oni koji daju blagoslov neće se puno buniti.

Kolinda Grabar Kitarović

U istom tom hodniku Ministarstva vanjskih poslova radila je i naša draga Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Iz toga hodnika put ju je vodio do hrvatskog veleposlanstva u Kanadi, zatim i sama postaje ministrica vanjskih poslova, a nakon toga i veleposlanica u Sjedinjenim Državama pa u konačnici, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Uz tako provjereni diplomatski put njen izbor za Predsjednicu Republike Hrvatske mogao je biti iznenađenje samo neupućenima.

Andrej Plenković

Vjerovali ili ne, u istom tom hodniku Ministarstva vanjskih poslova svoj politički put započeo je i Andrej Plenković. Njegovi poslovi bili su više oslonjeni na europske integracije i poslove vezane uz ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. U tom vremenu je ipak stigao biti i zamjenik šefa Misije RH pri EU i zamjenik hrvatskog veleposlanika u Francuskoj. Od stjecanja prava Hrvatske na zastupnike u EU parlamentu tamo je kao zastupnik bio i Andrej Plenković, sve do preuzimanja HDZ-a i hrvatske Vlade. I njegov put bismo mogli nazvati kontroliranim pravocrtnim gibanjem.

Gordan Jandroković

Svoj politički put i Gordan Jandroković započeo je 1994. u istom hodniku Ministarstvu vanjskih poslova u kojem su tada već bili i Kolinda i Zoran i Plenković. Naravno u Ministarstvu su bili šefovi Mate Granić i Ivo Sanader. Sanaderu je Jandroković postao i šef Kabineta, a nakon pauze za vrijeme Vlade Ivice Račana vraća se u Ministarstvo na velika vrata i u konačnici postaje i Ministar vanjskih poslova pa čak i potpredsjednik Vlade. I danas predsjednik Hrvatskog Sabora (koji u slučaju spriječenosti mijenja predsjednika Republike, ha ha..).

Miroslav Škoro

U odnosu na prvoborce Ministara vanjskih poslova Miroslav Škoro izgleda sa svojim životopisom kao „mali od kužine“. No ni njemu nije „smetalo“ u karijeri da je rane devedesete dvadesetog stoljeća proveo u Sjedinjenim Državama pa i studirao na Community Collegeu. Od 95. do 97. vršio je dužnost generalnog konzula RH u Republici Mađarskoj gdje ga je naravno samo moglo poslati to isto Ministarstvo vanjskih poslova… I njegovu kandidaturu za Predsjednika Republike ovakav životni put može samo prisnažniti.

Voli me ne voli me…

Mogli bismo na kraju i zaključiti da je Zoran Milanović volio HDZ pa se u SDP upisao tek 30. prosinca 1999., tri dana prije treće-siječanjskih izbora, ili možemo zaključiti da je Andrej Plenković volio SDP pa se u HDZ upisao tek u lipnju 2011. godine.

Zaključivati ne moramo, jer su to činjenice, da su Gordan Jandroković i Zoran Milanović voljeli i oženili sestrične i da su u stvari šogori i da su npr. Zoran Milanović i Joško Klisović  (iz istog tog Ministarstva) vjenčani kumovi… I tko je tu još kome to znaju možda samo SOA, CIA ili ruski FSB.

A mi svi bi trebali znati da koje god ime zaokružimo na predsjedničkim izborima, nećemo pogriješiti. Njihov poslodavac bit će zadovoljan. Nitko od njih neće imati izdvojeno mišljenje, nitko se neće odvajati od glavnog toka rijeke i nitko od njih se neće zamjeriti velikim igračima.

I neće gledati svjetske i europske politike i odluke kroz hrvatske naočale. Jer oni to niti ne znaju i osjećaju da je to pomalo i zabranjeno. I da je najsigurnije mahati zastavama, crvenim ili crnim, sjećati se djedova partizana i ustaša, tavoriti o prošlosti jer o budućnosti ionako ne odlučujemo, a sadašnjost je sasvim dobra, barem njima, našim hrabrim kandidatima.

Comments are closed.