Možda bismo radnju filma mogli smjestiti između američke borbe za nezavisnost i krvavog građanskog rata. Jer rat smo riješili, zaslužne patriote imamo, no zemlje za podjelu više nema, nagomilali su  se samo dugovi.

Da se vratimo u stvarnost. Danas je ipak (navodno) demokracija, održavaju se navodni  demokratski izbori, na njima naravno pobjeđuju najbogatiji i u pravilu ostvaruju onoliko mandata u Saboru koliko su novaca za izbornu kampanju imali. Tko nije uložio ništa nije niti dobio ništa. Građani koji su uložili sve – čitaj svoju budućnost – dobili su ništa. Jer, budućnost je imaginarna i ne simbolizira ju novac. 

Oni koji su u ovo uložili najviše novca (HDZ) dobili su u konačnici najviše mandata i poziciju da formiraju novu vlast. Iako u Hrvatskoj formirati novu vlast ne znači ujedno i promijenu ponašanja, nove standarde i uspješnije vladanje. Naravno da onaj tko gubi (SDP) ima pravo ljutiti se, no porazom su nagrađeni ipak za svoj trogodišnji nerad. Ono što se događalo u zadnjoj, ujedno i izbornoj godini jednostavno nije bilo dostatno.

Međutim, nova vlast stvorila je još jedan hrvatski „Apsurdistan“.  Iako teče već treći mjesec nove vlasti, ona još nije imenovala većinu novih zamjenika i pomoćnika ministara, o državnim tajnicima, voditeljima državnih uprava i agencija da ne govorimo, ne ulazeći ovaj puta uopće u činjenicu da li su nam svi ti pomoćnici i zamjenici i sve te agencije i uprave uopće potrebni.

No, ne samo da nisu imenovani svi navedeni državni dužnosnici već Vlada „uspješno“ djeluje cijelo vrijeme (osim prvih 36 sati)  bez jednog od zvučnijih iako ne i najvažnijih ministara – Ministra hrvatskih branitelja.  Ono što je možda bilo ključno i što je dovelo HDZ ponovo na vlast nije njegov gospodarski i ini program, jer taj program nismo do danas niti vidjeli već sustavna buna i prosvjedi branitelja u čuvenom šatoru u Savskoj 66. I eto, kao promijenila se vlast, branitelji nemaju svog ministra a šator je i dalje gdje je tamo sve ovo vrijeme i bio. Promatrajući sada, već s određene vremenske distance kako je u stvari dobro funkcionirala ko-habitacija tzv. šatoraša i bivšeg ministra Freda Matića, malko su se svađali, malo su razgovarali, struju i sve usluge uglavnom imali, čini se da su na neki način postali međusobno ovisni  i jedni drugima davali smisao postojanja što je u konačnici i moralo završiti lijepim druženjem i dobrim tulumom ministra Matića i vođa branitelja iz hrvatskog braniteljskog šatora.

Gledajući sada životopis Predraga Matića Freda, činjenicu da je bio vukovarski branitelj, logoraš, šef općih poslova u Kabinetu načelnika glavnog stožera, savjetnik Jadranki Kosor dok je bila ministrica branitelja, savjetnik za branitelje Predsjedniku Josipoviću te na kraju i sam Minnistar branitelja, najbolje bi bilo vratiti ga na mjesto na kojem se očito dobro snalazi.  Bojan Glavašević je otišao, Vesnu Nađ su vjerojatno otpisali iako ona sve vrijeme vodi  Ministarstvo, znači Premijeru Oreškoviću riješenje se zove Fred Matić! Jer ako ništa drugo, dobro poznaje sustav i bolje od Vas „divani“ po hrvatski, a za ovako iskrivljene hrvatske demokratske standarde niti to više ne bi predstavljalo neko osmo svjetsko čudo kojem bi se morali čuditi, diviti ili se klanjati…

http://www.politikaplus.com/novost/134645/fred-matic-se-vraca