Tko to u Hrvatskoj sustavno radi u korist naše štete?

Nedavno smo u jednom tekstu već ustanovili da je u Hrvatskoj puno bolje biti šišmiš nego Hrvat (jer se u tom slučaju na noge digne pola Hrvatske i sačuvaju vam stanište puno bolje nego kada je u pitanju vaš dom). Pri tom je nebitno što zbog tih šišmiša radno mjesto neće dobiti nekoliko stotina (ili tisuća) Hrvata i što će možda neki i ostati bez svog radnog mjesta jer, kako god mi prirodu voljeli, moderni turisti ipak preferiraju klimatizirane sobe  i wifi tehnologiju u odnosu na preznojvanje u znoju lica svoga.. 

Ovo je samo uvod i naravno, nisu tema Omblini šišmiši koji možda i trebaju ostati u svom domu. U pitanju su ovi drugi – Hrvati koji isto tako baš i ne bi trebali napuštati svoj dom. 

Dok se u Hrvatskoj godinama i mjesecima priča o LNG terminalau i u javnosti stvara dojam da radovi samo što nisu počeli, istina je sasvim drugačija  – ne postoji nikakav dogovor, niti ikakav partner koji bi gradio navedeni terminal u Omišlju. Iz Hrvatske se čak potencijalnim partnerima koji su željeli uložiti 500 milijuna dolara niti ne odgovara a kamoli pregovara o ulaganjima. 

Naime, u ime ekologije, zaštite okoliša, „mediterana kakav je nekad bio“ i još svo čudo sličnih poruka zaustavljaju se brojni projekti diljem Hrvatske i Hrvatska se ne miče s mjesta već lagano pluta u svojoj recesijskoj žabokrečini. Vodeći navodno računa o zaštiti okoliša, mi odbijamo intenzivnu proizvodnju hrane, odbijamo „Južne“, sjeverne, istočne i zapadne tokove, odbijamo čak i velika solarna polja, hidrocentrale, termocentrale, vjetroelektrane  i ne znam što još sve ne.. I ostajemo prikovani ne europskom gospodarskom dnu, bez ikakve ozbiljne šanse za bilo kakav pomak dok nam istovremeno nedostaje 600 tisuća radnih mijesta da bismo i ove sadašnje mizerne mirovine (barem onih koji su ih stvarno zaradili svojim  mukotrpnim radom!) uopće mogli dugoročno isplaćivati.

 Ekologijom su se u Hrvatskoj već bavili svi – od SDP-a do časnih sestara u Jadrankinoj kampanji, a kako ne bi onda zeleni Orah i  pomalo klimavi Živi zid. Sve s ciljem ostvarivanje svojih političkih interesa a ne zbog zaštite okoliša i interesa građana ove prekrasne ali ispaćene zemlje koju zbog nesposobnosti njenih čelnika mladi masovno napuštaju..

 I zadnjih dana na snazi je uzbuna zbog našeg „lijepog plavog Jadrana“..  S razlogom, rekao bih. Ali apsolutno prekrasno rekao bih još izravnije! Zašto? Pa evo nekoliko „sitnih“ ali neupitnih razloga javnosti sakrivenih bolje od nikad zaživjelog i stvano nepostojećeg ZERP-a (koji inače vrijedi za Indoneziju, Trinidad i Tobago, Dominkansku Republiku ali niti za jednu zemlju Europske unije!).

 Hrvatska  je još u doba socijalizma istraživala s Talijanima sjeverni Jadran. Plin je pronađen i onda je netko u naše ime potpisao sporazum da plin ide Talijanima jer mi nemamo niti jednog dovoljno velikog potrošača. Oni nama za taj plin plaćaju naknadu u iznosu od 13% svijetske cijene plina a mi (jer nemamo velikog potrošača?!) uvozimo ugljen iz Australije za Plomin 1, Plomin 2 a uskoro i za Plomin 3.

 Naravno da nije dobro da bušimo Jadran i da možda ugrozimo to malo prekrasno more i turizam od kojeg (umjesto od bilo kakove proizvodnje) živimo. To naravno tvrde i Taliijani i jako su zabrinuti. No pri tom i oni ali i naši mediji PREŠUĆUJU da Italija već sada u Jadranu ima 1358 bušotina a Hrvatska svega 133. Iz svojih stotinu deset bušotina Italija crpi plin, a Hrvatska iz trideset četiri. Italija već sada ima u Jadranu 38 naftnih bušotina a mi još niti jednu.

 Eto, pošteno bi bilo i od svih koji, plaćeni iz EU fondova glume po Hrvatskoj ekologe ili se borbom protiv naftnih bušotina misle dočepati Hrvatskog Sabora da javnosti kažu istinu. A ovo je nepobitna istina! I sad, možemo odlučiti nešto zaraditi u svom moru ili zatražiti i od Talijana da hitno začepe svojih tisuću tri stotine i pedeset osam bušotina.Ali, kao što bi rekli u reklami, nije to sve! Dok smo mi osporavali proširenje naftovoda i plinovoda kroz Hrvasku Talijani su dostigli kapacitet pretovara nafte u toj mjeri da se samo preko Trsta godišnje iskrca pedeset milijuna tona nafte! Kroz Jadran godišnje prođe pet tisuća tankera od kojih tek poneki završi u Omišlju. I svakoga dana može se dogoditi neka havarija, no novac od prijevoza i pretovara ide Talijanima, a nafta bi u slučaju havarije morskim strujama za čas došla Hrvatima. 

No, čak ni to nije sve! Dok se u Hrvatskoj godinama i mjesecima priča o LNG terminalau i u javnosti stvara dojam da radovi samo što nisu počeli, istina je sasvim drugačija  – ne postoji nikakav dogovor, niti ikakav partner koji bi gradio navedeni terminal u Omišlju. Iz Hrvatske se čak potencijalnim partnerima koji su željeli uložiti 500 milijuna dolara niti ne odgovara a kamoli pregovara o ulaganjima. 

Ta situacija niti meni nije bila jasna. Sve dok javno nije postao dostupan podatak da su Talijani izdali sve potrebne ekološke dozvole i da počinje izgradnja LNG terminala pored – Trsta. 

E pa sad, tko to u Hrvatskoj sustavno radi u korist naše štete i sve u naše ime? Tko nam podastrijeva lažne ekološke podatke i prikriva realno stanje? I naplaćuje li netko „masno“ izdaju nacionalnih gospodarskih interesa? Prema svim ovim podacima šišmiši sa Omble tek su sitna dječja igra! Pa molim lijepo ekologe, orahe i zidove, Vladu, poziciju i opoziciju da pojasne zašto nam skrivaju svu ovu istinu? 

I nek svi budu svjesni da će netko i za ove činjenice morati odgovarati.  Jer ovo nisu bakrači i filiri, ovo su puste miljarde dolara koje prolaze kroz Jadran i odlaze na drugu stranu, ne dodirujući  obale Hrvatske…