Zdravko Mamić

Zdravko Mamić je ispao prvi pokusni kunić koji je svoju obranu utemeljio mašući s navodnim dopisivanjem čelnika USKOKA i njegovog suca što je trebalo pokazati kako je on „jadan“ žrtva veliki urote. Možda bi se moglo pokazati da je isti izvor i njegovog obrambenog štiva koje uključuje anti-datirane ugovore, napisane na papiru s vodenim žigom koji u vrijeme njihovog navodnog potpisivanja nije niti postojao. Mogli bi naravno biti i isti naručitelji i saveznici Zdravka Mamića, s obzirom da do sada otkrivenih više od 200 milijuna kuna za koje je oštetio GNK Dinamo očito nisu završili samo u njegovim rukama! A samo on zna s kim ih je i zašto (po)dijelio.

Andrej Plenković, Kolinda GB…

Naloge za prisluškivanje i njihove rezultate najlegalnije bi mogli izdati i rezultate vidjeti Premijer i Predsjednica. Tako da bi prije svega njih dvoje trebali dobro znati što se u državi događa. Postoje u ovoj državi i tajne službe i civilno kontrolno tijelo koje bi moralo kontrolirati što te službe rade. Za zaključiti je da informacije iz tih istih tajnih službe puno prije dospiju u medije nego u ruke Predsjednice i Premijera. Da ne govorimo o tom da nesretni Zakon o domovinskoj sigurnosti nije stao na kraj međusobnom prisluškivanju tajnih službi a kamoli da je uskladio njihovu međusobnu koordinaciju i zajedničko djelovanje. Tako da nikako ne možete znati tko je od svih njih znao za „tvornicu“ za proizvodnju lažnih sms-ova i zašto je o tome do sada šutio. I nisu li možda i oni imali određene narudžbe..

I vas prisluškuju, ne brinite!

U pravilu se godišnje u Hrvatskoj prisluškuje kroz mjere tajnog praćenja i više od 40 tisuća građana! S obzirom da svatko od nas ima barem 50-ak brojeva s kojima manje ili više redovito komunicira, lako ćete doći do brojke da je u Hrvatskoj godišnje prisluškivano oko 2 milijuna ljudi! Pa onda zvuči kao anegdota da i u vrijeme Milanovićeve Vlade da je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić prisluškivao Slavka Linića. Točnije prisluškivan je osječki poduzetnik Biloš a usput onda i Linić. Na taj se način uspješno prisluškuju i poreznici i policajci. A usput i onih 2 milijuna građana…

Prisluškivanje kao sredstvo političkog obračuna

Od takvog načina rada ne mogu se očito izliječiti mnogi hrvatski političari. Kako su mnogi bili kadrovi policije i sadašnjih a neki i bivših tajnih službi oni nikako ne mogu zaključiti da je bilo što tu sporno. I njima je zanimljivo koristiti alat koji dobro poznaju, pogotovo za međusobne političke obračune. Jer teško je da oni prisluškujući pola Hrvatske ne mogu i o vama iskopati nešto što ne biste baš željeli da zna ostatak države. Pri tom vi možete biti vuk – onaj koristi službe i tehnike u svom interesu ili žrtveno janje koje su oni spremni pojesti za doručak. I kao neki zadnjih mjeseci svakodnevno čitati o sebi naručene tekstove a ne možete si pomoći. Jer protiv vas nisu institucije države već hrvatsko obavještajno podzemlje.