Gospođa zaogrnuta u crveno bijeli plašt
Na kraju, kontra sve te moći, svih tih milijardi, novaca i ljudi, demokratskih i nedemokratskih, ostala je Hrvatska. Mala i skromna. Stanovništvo – manje od 4 milijuna, BDP kao najduža ulica u Šangaju, 90 tisuća registriranih igrača nogometa..
I baš takvi, mali ali ponosni, borbeni, uporni, ustrajni, s reprezentacijom s najboljom tehnikom i najvećom sportskom inteligencijom, s najvećim srcem, moramo kako naš izbornik kaže, ostati ponizni do kraja. Kako bi postali najveći. Jer uspjeh ove male Hrvatske puno je više od igre i nogometa. Uspjeh Hrvatske poruka je svim malima, državama i narodima, da se ustrajnim radom i ustrajnom borbom može doći do svakog cilja. To je poruka svakom malom čovjeku, koji lijepi naše tenisice za par dolara tjedno u Bangladešu, Tajlandu ili Vijetnamu da se ustrajnošću može uspjeti! To je poruka svakom vedrom ali siromašnom ili čak gladnom djetetu Afrike da vrijedi ustrajati i nikada ne odustati!
To je u konačnici poruka nama, u Hrvatskoj, da možemo i bolje i više i jače! Da se ne moramo sklanjati nikom i da ne moramo birati najgore već najbolje među nama, da možemo mijenjati i svijet, i svoju državu i svoj narod na bolje! Jer, ako to netko može – mi možemo! Kada ako ne sada! Stoga naprijed Hrvatska! Ponizno, ali ne pokorno, hrabro, ali uvijek voleći svoje i poštujući druge! Tek tada ćemo biti ono što jesmo i što trebamo biti – najbolji na svijetu – mali veliki ponosni ljudi iz male velike Hrvatske.