I ovu godinu Hrvatska završava nit na nebu, nit na zemlji! Bez jasno definiranih ciljeva, bez jasno izgrađene strategije, bez jasnog pogleda u budućnost! Sva strategija onih koji bi trebali snositi odgovornost za budućnost ovog naroda i njegove države završava na 1. srpnju i ulasku u Europsku uniju! Pri tom potpuno zanemarujući probleme koji će se dodatno toga dana pojaviti, jer za korist od pristupa u zajednicu europskih naroda trebat će ipak vremena!

Naime, u prvom trenutku sam ulazak odnijet će nam još nekoliko desetina tisuća radnih mjesta (to su pokazala iskustva drugih novih članica i to u bitno boljim vremenima!), potpuno je zanemaren problem međusobne trgovine između Hrvatske i zemalja CEFTA-e, s kojima imamo iznimno veliku gospodarskku razmjenu, nije riješen problem viza za ruske turiste, a to su nam gosti čiji broj najviše raste  i koji najviše troše..
Još uvijek ne znamo što nam znači sloboda trgovine sa zemljama EU kad više ništa ne proizvodimo i nemamo što izvoziti! Naša industrijska proizvodnja srozala se u zadnje 22 godine sa 41% na svega 19%  udjela u BDP-u.

Sam bruto društveni proizvod Hrvaske smanjio se u zadnje  tri godine za više od 10%, a najave da će on jednog dana početi rasti dinamikom od 2,4% godišnje sve do 2020.-e zapravo su smiješne! Jer, iako je to puno bolje od minusa koje bilježimo i približne nule iduće godine, ta stopa rasta neće pokriti niti pola iznosa kamata koje moramo plaćati na svoj dug a kamoli omogućiti iole ozbiljnije zapošljavanje iako su nam nova radna mjesta nasušno potrebna!

Sadašnjih već gotovo 360 tisuća nezaposlenih za politiku još uvijek predstavljaju samo običnu statistiku –jer ne viču na ulici, ne demonstriraju, ne razbijaju izloge, ne prazne police trgovina – jer su još uvijek dovoljno pristojni i još uvijek nisu očito očajno gladni!

Za slijedeću godinu najavljuje se spasonosni rast investicija – prije sveg državnih, s visokom stopom iznad 11%!  Pitanje je da li je to uopće realno i moguće? Jer tko bi trebali biti nositelji investicija? Državne tvrtke poput HAC-a i HŽ-a, koje su praktički u bankrotu ili privatni sektor čija se dobit dramatično smanjuje!?

O bogatima i najbogatijima koji ovu krizu pravo za sada i ne osjećaju ovdje nećemo trošiti vrijeme.. Oni su još uvijek moćna i zaštićena kasta, no niti to neće trajati za uvijek!

Što reći o ostalim mjerama koje su uglavnom osuđene na to da donesu kontra-efekte ako se na njima ustraje?!  Sasvim je izvjesno da će fiskalne kase zatvoriti najmanje 20% obrta i malih poduzetništva, no i ti će ljudi morati od nečeg živjeti – znači oživjet će rad na crnu, šišat ćemo se po kućama, kupovat ćemo robu ispod tezge jer će nam tako biti jeftinije a i samo to ćemo si moći priuštiti..

Zbog kukavičke politike Vlade i HNB-a u odnosu na poslovne banke doći će do daljnjeg pritiska na nekretnine građana! Naravno, to se odnosi na one građane koji imaju jedan jedini krov na glavom, koji će zbog sve dublje krize i neimaštine sve teže otplaćivati svoje kredite, država će prema svima nama raditi pritisak za dalnje porezno opterećenje a od tog će jedinu korist imati krug najbogatijih i najmoćnijih – onih koji imaju golem kaptial!

U sveopćem nazadovanju kao spas će nam se nuditi prodaja Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke, stavaljanje u koncesiju autocesta..

No to će samo biti droga za jedan dan, ili jednu godinu i neće nam nimalo pomoći!

Lijepo bi bilo kada bi za godinu dana sve ovobilo drugačije i prognoza se pokazala netočnom! No to jednostavno nije realno! Iako, riješenja postoje, a riješenja nisu smanjivanje plaća, smanjivanje prava, „deranje“ malih i srednjih poduzetnika, riješenja znači davanje zraka svima – građanima i poduzetnicima, no to trenutno glavnim igračima nije u interesu jer im je i ovako više nego dobro!

Međutim, povijesno iskustvo pokazuje – neke stvari se mijenjaju milom, neke silom, za neke stvari treba evolucija, za neke revolucija! A da bismo uistinu pomogli građanima, trebaju nam novi ljudi, novi vodstvo, nove ideje, veliko pospremanje i puno rada!  Doći će i to,  šteta svakog ovakog dana! Jer to je izgubljeni dan!  I za građanina i za narod i za državu!

Ili, kako bi rekao velečasni Jessi Jacksson – najtamnije je prije svitanja!