Ako uklonimo pravdu, što od države ostane doli razbojnička banda!

I SDP-ovi šerifi šerifuju i pinka im se lijepo i uporno ljepi za dlanove.

Još je sveti Augustin rekao – ako oduzmemo pravo, što je onda država nego razbojnička banda..

Hrvatska polako postaje  poligon u kom dvije velike i još nekoliko malih razbojničkih bandi pretvaraju državu u razbojničku jazbinu! Situacija  sve više podsjeća na jedno sučeljavanje u političkoj kampanji u Crnoj Gori gdje su čelnici pro-crnogorskog i pro-srpskog bloka rasrpavljali tko više krade, pa kaže jedan od njih – istina, krali smo, ali mi smo prestali a vi niste,,

Kako danas stoje stvari u Hrvatskoj, nije teško zamisliti kako se sred političke kampanje iduće godine Milanović i Karamarko svađaju ne tko od njih nije krao već tko je od njih dvojice (ili njihovih stranačkih pulena!) prestao krasti a tko nije! I onaj koji bude uvjerljiviji u tom dokazivanju postat će naš novi, stari premijer! A odluka da je prestao krasti bit će od državne televizije proglašena najvećim moralnim dostignućem. Sačuvajme Bože, rekao bi Krleža.. I sačuvaj nas Bože da to nikako ne postane istina.

Današnji jadni, iscijeđeni, nezaposleni i potplaćeni hrvatski građani stvarno imaju „nevjerojatnu“ mogućnost izbora. Mogu birati između HDZ-a, koji je po mnogima namjerno produžio Domovinski rat kako bi se pod sjenom okupacije provela pretvorba i privatizacija i kako bi se uska plitička elita domogla sveg društvenog (čitaj narodnog) bogatstva. Sve te silne tvrtke,  poljoprivredni kombinati, hoteli i hotelski lanci koštale bi inače desetine ili stotine miljardi dolara a ovako – 200 „najboljih“  domoglo se imovine u stvari za ništa.

Ono što nije uspio u prvom valu, HDZ je uspješno odradio za vrijeme Ive Sanadera. Pet milijardi kuna više nego što je bilo relano su nas samo koštale  autoceste u Sanaderovom  mandatu, INA je odlepršala pod mađarsku kontrolu a tenore iz Verone koji su olako „utopili“ Plivu nitko više niti ne spominje. Spominju se neki milijuni iz FIMI medije, no miljarde koje su nestale nisu tema.

SDP, o čijem je obrazu pokojni Ivica Račan uporno vodio računa polako se pretvara u HDZ-ov odraz u ogledalu. I SDP-ovi šerifi šerifuju i pinka im se lijepo i uporno ljepi za dlanove. Pa čak i kada se djecu šalje „besplatno“ na more. A kad bi bilo samo to, možda bi se i dalo ispraviti. Ali tzv. predstečajne nagodbe sve se više pretvaraju u prevaru koja bi se na kraju mogla brojiti u miljardama! Jer kako inaće objasniti da pojedine hotelske tvrtke prijavljuju u predstečaj miljarde kuna kao da su svoje hotele sazidale od zlatnih ciglica?! Ministarstvo financija provodi, Vlada izglasala i odobrila a svi mi to plaćamo.

O „malim“ razbojničkim bandama nećemo puno. One su se jako dobro uklopile u sve ovo i njihovi čelnici godinama smišljaju megalomanske investicije u kojima bi se mogla ubrati neka lijepa pinka.  Pa čak i neki od čelnika stranaka koje građani doživljavaju kao „novu nadu“ imaju imovinske kartice teške desetke milijune kuna, ili imaju „skromne“ kuće i bazene..

Pa i to bi bilo normalno da smo mi Norveška ili Švicarska. I da su to postigli svojim radom! Ali nisu. Možemo se samo nadati da će stvari postati vidljivije, da će i male i velike razbojničke bande i njihovi čelnici dolijati i da će  USKOK vrlo brzo  uskočiti  u njihovo dvorište.

Jer na kraju, i Sokrat bi rekao – i banda će bolje funkcionirati ako ju pravednije ustrojimo.

Damir Gašparović